Monday, December 5, 2022
HomeFUDBALKako je Ćiro formirao savršenih 11, htio i Mirsada Hibića, ali dileme...

Kako je Ćiro formirao savršenih 11, htio i Mirsada Hibića, ali dileme nije bilo

- Reklama -


Postoje posebni fudbaleri koji nisu osvojili mnogobrojne titule, nisu na listi najbojih strijelaca, niti u biografiji imaju mnogo upisanih asistencija. Jedan takav je i Mirsad Hibić, iako je njegova profesionalna karijera trajala 14 godina.

Mirsad Hibić odrastao je u radničkoj porodici u selu Janjići kod Zenice. Otac mu je bio rudar, a majka domaćica. Pješačio je na treninge po osam kilometara do Bilinog polja, a kada bi imao sreće, “krao” bi bicikl od amidže i stizao na travanjak zeničkog stadiona malo ranije. Barem tako kažu njegovi prvi treneri u Čeliku.

Fomiranje fudbalskog života krenulo je upravo u Čeliku, a kasnije Hibić je sazrijevao kroz Hajduk, Sevillu i Atletico Madrid , te ostao zlatnim slovima upisan u defanzivnu plejadu fudbalera hrvatskog fudbala i španske Primere. S ponosom je nosio i dres fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.

JAVIER SORIANO / AFP
- Reklama -

Trener Kemal Hafizović 1989. godine preuzeo je prvi tim Čelika. Pošto je mnogo “stranih” igrača igralo za klub, Hafizović se odlučio potpuno podmladiti ekipu – zeničkom djecom.

 “Ja sam sve to sa strane rastjerao i poredao zeničku djecu. Slučajno sam bio na utakmici kadetskom tima Čelika i tada s prozora ‘snimim’ Mirsada Hibića i Nermina Šabića. Hibić je bio korupulentan. Nije ga bilo teško uočiti. Tadašnjem predsjedniku kažem da ću tu dvojicu igrača prebaciti u prvim tim” prisjeća se nekadašnji trener zeničkog kluba.

Čelik je tada nastupao u Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije, a Mirsad Hibić je debitovao za prvi tim protiv Sutjeske na poziciji stopera.

“Tada Hibić čuva prvog strijelca lige Rakojevića, kojeg u to vrijeme želi da dovede Crvena zvezda. I mi smo tada u prvih 15 minuta primili tri gola. Hibić je maltene sam sebi dao golove, kao dijete. Ali nisam ništa mu zamjerio, jer sam znao da imamo cijelu polusezonu ispred sebe. Izgubili smo na kraju 6:0” tvrdi Hafizović, koji dodaje da nije sumnjao u budućnost Mirsada Hibića.

Kada smo nazvali nekadašnjeg Hibićevog saigrača iz Čelika i reprezenatcije BiH Nermina Šabića, prvo što nam je rekao o Mirsadu bilo je: “Gigant!”

Šabić nam priča da se često viđa sa Hibićem i da mu uvijek prepričava jednu anegdotu.

“Ostala mi je u sjećanju situacija kada smo igrali za kadetski ili pionirski tim Čelika, nisam potpuno siguran. Sudac je dosudio odluku sa kojom se Hiba nije slagao, da bi na kraju sudija bježao od Hibe preko terena. Srećom imalo smo autoritativnog trenera, rahmetli Mehu Pintola, pa je odstranio Hibu sa utakmice i spriječio da se ne desi nešto gore” prepričava nam kroz smijeh Nermin Šabić.

Dvije godine u seniorima Čelika bile su dovoljne da Hibića prepoznaju u većim klubovima. Prvi je to uradio Hajduk, kada je 1992. godine Hibić stigao na Poljud, mada se prije toga kalio na posudbi u Solinu. U Splitu je došao probijajući se kroz šume, a kasnije je sa Splićanima proveo četiri godine, te igrao sa hrvatskim velikanom i četvrtfinale Lige prvaka protiv Ajaxa u sezoni 1994./1995 braneći gol protiv Marca Overmarsa, Ronalda de Boera i Nwakowoa Kanua. U sastavu amsterdamskog kluba bili su i čuveni Frank Rijkaard, Clarence Seedorf, Jari Litmanen i na golu Edwin van der Sar. Fudbalsku simfoniju holandskog kluba sa klupe je dirigovao Louis van Gaal. Koliko su “Kopljanici” bili superiorni te sezone, pokazuje podatak da su poslije Hajduka u polufinalu izbacili Bayern, a onda u finalu srušili i Milan za četvrtu titulu prvaka Evrope.

Printscreen

Nešto ranije Fuad Muzurović otišao je u Split, da osigura Hibića, kako ga ne bi preotele druge reprezentacije.

“Stamen, čvrst i izuzetno sposoban za posao koji je trebao da obavlja. To je bio Mirsad Hibić. U jednom periodu malo je falilo da nam izmakne. S obzirom da je bio jedan od najboljih igrača Hajduka. Otišao sam na utakmicu Hajduk-Zagreb, a za Zagrepčane je igrao Muhamed Konjić. Mirsad Hibić je imao tada jednu povredu, koja ga je udaljila sa terena. Gledao sam tada utakmicu zajedno sa Hibićem, a novine su već objavile kako je Ćiro zainteresovan za njegove usluge. Konjić je na tom meču igrao izvanredno. Kažem tada Hibiću: ‘Zamisli ovaj tandem ti I Konjić. Zamisli dođeš u Zenicu i igrač za Hvratsku BiH, mislim da bi ti osporili’. Nije bilo kod njega dileme nijednog trenutka da li će igrati za BiH. Svim srcem je želio da igra za BiH, ali ja sam se želio kao selektor da osiguram. Nije Ćiro bez razloga želio da igra za Hrvatsku” kaže nekadašnji selektor Zmajeva i dodaje.

Hibić je nešto ranije zaigrao za mladu reprezentaciju Hrvatske, ali kada je u pitanju A selekcija, dileme nije bilo.

“Povijesna utakmica za njega je bila protiv Albanije u Zenici. Nisu mnogi igrali prvu utakmicu protiv Albanije u Tirani. On je bio tada povrijeđen, ali sam ga zamolio da izvede početni udarac i samim tim činom, jer je utakmica odigrana 24. aprila 1996. godine i zvanično je postao reprezentativac BiH. Poslije meča sam zagrlio Hibića i Konjica, onako stamena obadvojica i rekao ‘Vi ćete godinama činiti bedem reprezentacije BiH’” 

Da je Hibić kojim slučajem zaigrao za reprezentaciju Hrvatske, skoro pa sigurno bio bi u sastavu Vatrenih, koji su 1998. godine na Mundijalu u Francuskoj zauzeli treće mjesto.

Još jedan bivši trener Mirsada Hibića, Nermin Hadžiahmetović, ističe da je zenički fudbal iznjedrio fudbalera koji je mogao baš sve. Njegova polivaentnost omogućavala mu je da organizuje igru, postiže gol i asistira.

“Uspjeh koji je Hibić postigao nije moguć malim i prosječnim osobama – bez vizije želje i sna. Pored njegovog znanja i iskustva krasile su ga vrline i principi koji su ga održali toliko godina u ovom sportu. Hibić je bio jedinstven, prirodan, a tako jednostavan i neponovljiv. Lucidna fudbalska veličina. Elegantan u svakom pokretu. Neshvatljivo hitar sa filigrantskom tehnikom driblinga i udarca. Bio je izuzetan fudbaler, ali i ljudska veličina, koji je svojom izrazitom individualnošću obogatio svaku sredinu gdje je igrao”

I zaista Hibić jeste obogatio svaku sredinu gdje je igrao. Posebno u Atletico Madridu, gdje je nosio i kapitensku traku. Poslije osam godina, po četiri u Seviili i Madridu, desio se 10. januar 2004. godine. Tada se na stadionu Vicentu Calderon pojavio Mirsad Hibić i ozvaničio da se odlučio raskrstiti sa fudbalom i vratiti se u svoje Janjiće. Četiri dana kasnije saopštio je da se oprašta i od dres fudbalske reprezentacije BiH. Do današnjeg dana, nikome nije jasno zašto se u 31. godini od lopte oprostio Mirsad Hibić.

JAVIER SORIANO / AFP

“Kada je prestao igrati, meni je prvom došao u kancelariju. Tada sam bio šef stručnog štaba u Čeliku. Kaže šefe prestao sam igrati. Radi toga je prestao igrati i bojao se da ne ostane invalid. Fenerbahče ga je tada zvao, to mi je i sam Mirsad potvrdio. Imao je operaciju koljena, još kada je bio u Sevilli. Vjerovatno je osjetio bolove i samo odlučio da prestaje igrati” objašnjava Kemal Hafizović, bivši trener Mirsada Hibića.

ELVIS BARUKCIC / AFP

Volio je razgovarati sa novinarima, ali više neslužbeno, nego formalno. Cijela Zenica i danas prepričava nevjerovatnu scenu iz hotela Zenica kada je Zmajevima gostovala Španija u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. godine. Sjećate se te utakmice. Elvir Bolić potkopao lagano preko IIkera Casillaca za 1:1. Svemu je prehodila asistencija Mirsada Bešlije vanjskom. No, vratimo se Fernandu Torresu. Tada zvijezda Atletico Madrida u usponu i prvi uzadnica Crvene furije izrazila je želju da vidi uzora, autoriteta i bivšeg kapitena Jorgandžija – Mirsada Hibića.

“Budući da je Fernando Torres bio prvi napadač Španaca, a Hibić mu je nešto ranije bio kapiten u Atletico Madridu. Fernando je tražio da Hibić dođe u hotel Zenica, jer je imao ogromnu želju da vidi kapitena. Nikome nije jasno zašto se Hibić nije pojavio, da li je bio onemogućen ili nešto drugo, nepoznato je do danas” tvrdi sportski novinar Dino Kurbegović.

Mirsad Hibić odigrao je 36 utakmica za nacionalnu selekciju Bosne i Hercegovine, a oproštaj mu je priređen 28. aprila 2004. protiv Finske u Zenici.

“Ja ne znam razloge njegovog nepojavljivanja u fudbalu. Ali sam mu zamjerio što me nije zvao kada je bio njegov oproštaj. Nisam zlopamtilo. Pamtićemo ga uvijek prema dobrom. Želim sve najljepše njemu i njegovoj porodici od srca” naveo je bivši selektor BiH Fuad Muzurović.

Bivši kolega iz reprezentacija Bosne i Hercegovine Elvir Bolić svjedoči da je stameni stoper uvijek imao nostalgičan odnos prema rodnom kraju.

“Mirsad Hibić je prije svega veliki čovjek, a bio je i vrhunski profesionalac. Sjećam se da je cijelog života, kako ga poznajem govorio da se želi vratiti kući. Svi smo bili začuđeni zašto se tako mlad oprostio od fudbala, ali želio je povratak kući. I mislim da je sada sretan, a to je najbitnije. Ne trebamo da tražimo razloge i da se čudimo, jer njega povratak kući čini sretnim. Mi to moramo poštovati”

I reprezentativni kolega iz odbrane Nermin Šabić mišljenja je da Mirsad Hibić treba bosanskohercegovačkom fudbalu, ali da poslije onog zbogom u Madridu, više nikada nije odlučio barem savjetodavno, a kamoli trenerski uključiti se u vrtlog najvažnije sporedne stvari na svijetu.

“Ne mogu reći da ga više ne zanima sport. Kada se sretnemo pričamo o sportu, a najviše o fudbalu. Bio je pokušaj nekada davno da Hiba dođe u Čelik, ali razlozi zbog kojih je dobio samo on zna. Kada je sve sabrao i oduzeo, možda nije želio da se njegovo ime zloupotrijebi” zaključio je Nermin Šabić.

Mirsad Hibić od 2004. godine živi u selu Janjići kod Zenici sa porodicom. Ima četvero djece i skoro nikada ga ne možemo vidjeti na utakmicama Čelika i fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Novinarima jako rijetko ili skoro nikako daje intervjue i svoj život je definitivno posvetio porodici.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad





Source link

- Reklama -
spot_imgspot_img
spot_imgspot_img
RELATED ARTICLES

Most Popular

%d bloggers like this: