Selektorica ženske košarkaške pionirske reprezentacije Bosne i Hercegovine, Jasna Sliško odgovorila je na optužbe za mobing nad njenim igračicama, a za N1 dala je opširan odgovor i osvrt na sve što se desilo, a što roditelji i brojni mediji, naročito u Republici Srpskoj i Srbiji, smatraju maltretiranjem.

Sliško je započela razgovor za N1 od telefonskog poziva kojeg je dobila u toku jučerašnjeg dana.

“Mislim da me prvi nazvao novinar portala Mondo, predstavio se gospodin, bio je kulturan stvarno, i pitao me za pet stavki koje je imao. Ja ću krenuti redom ovako: Što se tiče tri prsta. Mi smo se prvu put sa U-14 reprezentacijom okupili 2022. godine u aprilu, te sada u avgustu, kada sam ja djeci rekla da obilježavanje i izražavanje nacionalističkih obreda, dok smo u reprezentaciji – nema. Da li je neko Bošnjak, neko Hrvat, ili Srbin.. svi se moramo poštovati. To sam prvo naglasila. Djevojčica koja se naknadno priključila reprezentaciji jednom je na treningu pokazala tri prsta. To je nama zasmetalo i ja sam navečer, ne na treningu, nego tokom gledanja video snimka utakmice, ne filma o Srebrenici, i ne o ratu, naglasila sam djevojčici da to ne treba raditi, da su tri prsta nacionalistički pozdrav i da to u reprezentaciji BiH nije dozvoljeno.”, kaže Sliško.

Naša sagovornica tvrdi da je o međusobnom poštovanju i poštovanju državne zastave također govorila svojim igračicama.

“Rekla sam im: ‘Djeco, prije početka utakmice, himna Bosne i Hercegovine i svake druge zemlje se poštuje tako što ćete se okrenuti prema zastavi, da poštujemo tu himnu, da bude totalna tišina. Kada se intonira himna Bosne i Hercegovine zamolit ću vas da stavite svoju desnu ruku na srce.’. Što se tiče ta tri prsta, zabranila sam pokazivanje tri prsta kada je pored nas ili kada nam je u ruci zastava Bosne i Hercegovine u svrhu fotografisanja. Ja sam pod zastavom Bosne i Hercegovine rođena, tu živim, radim. Smatram da je to uvrede za sve u Bosni i Hercegovini, pogotovo za Majke Srebrenice koje su preživjele genocid od 92. do 95. godine. To jedino priznajem da sam zabranila. Tri prsta – ne. Poštivanje himne – da.”

Selektorica BiH postala meta optužbi: “Tri prsta se kod mene neće dizati!”

Selektorica tvrdi kako, za razliku od nacionalističkih, iskazivanje vjerskih osjećanja nije nikada bilo zabranjeno.

“Što se tiče toga da se djeca krste kada ulaze u igru… to od nas niko nije ni vidio. Ja i u svom klubu imam djevojčicu, Milicu D., koja živi u mojoj kući,  koja se krsti kada ulazi u igru, koja se krsti kada nakon pet promašaja konačno pogodi, kada izvodi slobodna bacanja. To je apsolutnjo njeno pravo. Da li će neko kleknuti na koljena, kada ulazi, poljubiti patos, pročiti Ezubilu, fatihu, ili nešto treće, to je njihovo pravo. Notorna je laž da sam rekla da je to zabranjeno.”

Osvrnula se selektorica i na slučaj “izbacivanja djeteta” na graničnom prelazu Gradiška.

“Mi smo iz Slovenije krenuli nakon ceremonije zatvaranja turnira “Slovenija ball 2022” u 21 sat. Dan prije nego smo krenuli kontaktirala me majka Milice B. putem viber poruka,  koje ja i danas imam u telefonu. Čestitala nam je na pobjedi. Zamolila me da pri povratku njena kći izađe na graničnom prelazu Gradiška, da ne bi morala dolaziti u Sarajevo i da oni djevojčicu preuzmu. Rekla mi je citiram: ‘Nemam čime doći u Sarajevo, jer je radni dan’. Gospođi sam odgovorila da smo mi djecu preuzeli ispred hotela, sjeli smo u autobus i sa tim istim autobusom ja ću djecu vratiti tamo gdje smo ih i uzeli zbog toga da ne ostavljam dvije curice na Gradišci, dvije u Zenici, dvije u Tešnju, Doboju, Tuzli i da se vratimo praznog autobusa u Sarajevo. Smatram da je to nekorektno, da se sutra ne bi nešto desilo. Gospođe je odgovorila ‘U redu. Moja Milica vas strašno hvali kao trenera. Ima stvari koje radite, a ona ne radi u klubu’. Imale smo tu kratku konverzaciju o njenom radu i napretku i zaključila sam da se čujemo ujutro. Kasnije sam saznala da je to dijete razvedenih roditelja, da nema zaista mogućnosti da dođe, ujutro sam joj odgovorila da će Milica ipak izaći na GP Gradiška i da je mogu preuzeti u određenom vremenskom periodu. Ranije su me kontaktirali i za Teodoru. Sada govorim o drugoj djevojčici, čija su majka i trener sve ovo potencirali i koji su me za to i optužili. Njima sam rekla da ona ne može izaći. Kada sam razgovarala sa Milicinom majkom, oko 22 sata, ili 22:30, ona je rekla da je već na graničnom prelazu i da ih obje čeka. Kada smo stigli na granicu, prije nego što će izaći i druga djevojčica, koju roditelj nije čekao, pitali smo je pred svom djecom i dva vozača da li želi da izađe sa Milicom, ako joj je usput da je do kućnih vrata odveze, da  njena majka ne dolazi ujutro u pet  u Sarajevo, i djevojčica mi je rekla da bi ona izašla ako joj je dozvoljeno. Čak sam i Milicinu majku, koja je tamo bila sa prijateljem, pitala da li bi bio problem da povezu i Teodoru, koju od ranije poznaju, na šta je gospođa odgovorila da to nije nikakav problem i da joj je to usput.”

Sliško je zatim postavila pitanje zbog čega je ovoliki slučaj napravljen od čiste situacije, kada je nedavno selektorica U-18 ženske reprezentacije Dragana Svitlica bez ikakve najave, ili ičije dozvole u KS BiH, na beogradskom aerodromu sa sobom povela dvije djevojčice u Banjaluku, a ostale djevojčice ostavila da se same vrate u Bosnu i Hercegovinu.

“O Svitlici niko neće da priča, nego sam predmet medijskih natpisa ja, koja vodim U-14 selekciju. O Svitlici, o Darku Kosiću, koji je dužan 200 hiljada, kojem ljudi dolaze na vrata svaki dan, pitajte FIBA-u, pitajte KSBiH koliko je dužan i koliko je djece upropastio.”

Ipak, ono što je selektoricu najviše povrijedilo je optužba vezana za tjeranje djece da gledaju film o Srebrenici.

“Ja svom sinu nisam rekla da mora gledati film o Srebrenici, kamoli djeci koja igraju za reprezentaciju. Jedini filmovi koje smo gledali su video snimci utakmica, osam njih. Film o Srebrenici, Srebrenicu, majke, žrtve, njih niko nije spomenuo”.

Jasna Sliško ima teoriju zbog čega joj se sve ovo dešava i koji je krajnji cilj pritiska koji se na nju vrši.

“Darko Kosić, trener djevojčice koja je sve ovo izjavila, Teodora G., čije ime majke ne znam, niti me interesuje, a srest ću se sa njom na sudu, dakle Kosić je u februaru pozivao visokopozicionirane članove KSBiH i tražio da djeca koju on trenira budu u reprezentaciji Bosne i Hercegovine, ali samo uz uslov da on bude selektor U-14 selekcije. Na svom Facebook profilu on ima objave gdje veliča svaku igračicu koja igra za reprezentaciju Srbije, tu su fotografije curica sa podignuta tri prsta, a koje su iz BiH. One na to imaju pravo, jer nastupaju za Srbiju. Ali Kosić želi da ukalja moje ime i da bude selektor. On je mene molio da uzmem u stručni štab njegovu pomoćnicu, a da će on zauzvrat dozvoliti djeci da igraju za Bosnu i Hercegovinu. On djecu prvo pošalje u Srbiju i ako ne prođu u pripremnom periodu, onda ih pošalje da igraju za BiH. Ja sam to pisala u svojim izvještajima Košarkaškom savezu prije godinu i po dana.”

Selektorica U-14 reprezentacije kaže da je u posljednja 24 sata putem društvenih mreža dobila mnoštvo prijetnji i uvreda.

“Pišu, vrijeđaju, odsjeći će mi ruku, psuju mi majku, dijete. Neka dođu svi i ja ću stati pred njih, ali dok sam ja u Bosni i Hercegovini, ja neke stvari neću dozvoljavati”.

Posljednja sporna stvar koju su mediji objavili je oduzimanje telefona, što Sliško ne negira.

“Mi djeci telefone uzimamo radi mira, radi poštovanja, razvijanja drugarstva. Meni telefon prvoj oduzima vrijeme, a ne djevojčici od 12 , ili 14 godina. Mi smo djeci uzimale telefone navečer u 22:30, ili 23:00, zavisno od vremena spavanja, ili obaveznog odmora. Telefone smo vraćali nakon doručka u 8:30h da se djevojčice jave svojim roditeljima. Telefone smo ponovo uzimali od 13:00, jer je tada obavezan odmor. Nakon odmora, djeca od 16:00 ponovo dobijaju svoje telefone sve do večernjeg treninga. Tri dana smo zbog toga u kontinuitetu imali opstrukcije od Teodore G. na turniru. Nasamo smo razgovarali sa njom. Ona tvrdi da smo mi čitali njihove poruke, što apsolutno nije tačno. Mene ne interesuju poruke koje one međusobno pišu, ili s kim se dopisuju. Ja sam kasnije saznala da je ona sa svojom majkom i sa svojim trenerom izmišljala najgnusnije laži o meni. Nije u redu da one sa svojim trenerima komuniciraju, slušaju šta im oni govore, a da ne slušaju nas koji smo tu zbog njih.”

Sliško kaže da se ovakve stvari nikada ranije nisu dešavale, te kako ona probleme ove vrste nikada ranije nije imala.

“Ja sam u reprezentaciji, kao pomoćni trener tada, od 2017. godine. Telefoni su se uzimali i tada, a tad je selektorica bila Merhunisa Omerović, identično se pričalo o poštivanju naše zemlje i zastave, identično se himna slušala sa rukom na srcu. Nikada apsolutno nikakav problem nije bio. Desio se problem sa selektoricom Svitlicom iz U-18, i Kosićem, koji stavlja Srbiju uvijek ispred BiH. Da se ja pitam on ne bi ni bio u Savezu. A ja dugi niz godina radim sa djevojčicama koje su drugih vjera i nacionalnosti. Pitajte ih sve, od Irene Vrančić, Jovane Marković, Nine Delić, Milice Dragičević, pa i mog trenera Slavišu Žigovića da li sam ikada uvrijedila Srbiju, krst, tri prsta…”

Jasna Sliško se zbog svega već obratila sudu.

“Ja za sve imam dokaze, a za svaku riječ za koju sam kriva, ako sam kriva, ne samo da ću dati ostavku, već sam spremna ići i u zatvor. Stojim iza zabrane pokazivanja tri prsta, stojim iza toga da se poštuje himna BiH. Ja poštujem Košarkaški savez BiH, znam u kakvim uslovima  radi, sa minimalnom podrškom naše države. Ako su nam dali te uslove da putujemo 10-15 dana na pripreme bilo gdje, smatram da to moramo ozbiljno iskoristiti, a ne da se šprdamo kao da smo na cirkusu”, zaključila je Jasna Sliško.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad





Source link

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime