- Manastir Kakovo nije samo još jedno sveto mjesto na karti pravoslavnog svijeta – to je prostor gdje se vjera susreće s čudima, gdje priroda govori tišinom, a srce se vraća sebi. Smješten u srcu Halkidikija, daleko od gradske buke, ovaj manastir nudi i običnim ljudima priliku da osjete snagu nevidljivog i pronađu mir koji je danas mnogima sve teže dosegnuti.
Kakovo je duhovna oaza pod okriljem Hilandara, a ono što ga izdvaja od svih ostalih svetinja jeste – Loza Svetog Simeona. Prema predanju, ona ne raste iz zemlje, već iz praznog groba Svetog Simeona Mirotočivog, poznatijeg kao Stefan Nemanja, osnivač srpske srednjovjekovne države.
- Loza ne daje samo grozdove – ona daje nadu. U narodu se vjeruje da će onaj ko se pomoli pred njom i u vjeri zatraži ispunjenje želje, posebno kada je riječ o potomstvu, doživjeti čudesno uslišanje.
Svjedočanstava je mnogo – i nijedno nije ispražnjeno od emocija. Mnogi hodočasnici opisuju trenutke u manastiru kao iskustvo potpune duhovne obnove. Neki kažu da su plakali dok su stajali ispred loze, drugi da su prvi put u životu osjetili ono što nazivaju istinskim mirom. Taj osjećaj, kažu, ne može se objasniti, samo doživjeti.
- Manastir Kakovo je otvoren za sve – bez obzira na pol, vjeru ili životnu priču. Za razliku od Svetogorskih svetinja koje su dostupne samo muškarcima, Kakovo je mjesto gdje su vrata otvorena svima koji traže odgovore, utjehu, ili samo žele da se na tren osame i pomole.
Sama atmosfera manastira je nešto što se pamti. Crkva posvećena Svetom Nikoli, miris tamjana koji lebdi zrakom, spokojni zvuci prirode i spokoj tišine čine da se posjetilac zaista osjeća kao da je zakoračio u drugo vrijeme. Sve je prožeto simbolikom, ali i jednostavnošću. Nema pompe, samo vjera i prisutnost nečeg višeg.
Kakovo je i metoh Hilandara – što znači da ima direktnu duhovnu i istorijsku vezu sa jednom od najvećih svetinja pravoslavlja. Ali, za razliku od većine svetogorskih manastira koji su zatvoreni i strogo monaški, Kakovo povezuje narod sa tradicijom i vjerom na neposredan način.
Nećete tamo naići na luksuz, ali hoćete na toplinu, gostoprimstvo i osjećaj da ste tamo gdje trebate biti. Monasi, iako povučeni, rado odgovaraju na pitanja i pomažu posjetiocima da se snađu – bilo da je riječ o molitvi, savjetu, ili jednostavno o potrebi da se neko sasluša.
U današnjem svijetu, gdje su brzina i stres postali svakodnevnica, manastir Kakovo pruža ono što je mnogima nedostupno – trenutak zaustavljenog vremena. Tamo, među starim zidinama i pod sjenkom loze, mnogi shvate da su prave vrijednosti i dalje žive – samo ih treba potražiti.
Loza Svetog Simeona nije čudo zato što se o njoj priča, već zato što ljudi odlaze od nje drugačiji. Neki sa nadom, neki sa mirom, a neki sa odgovorima koje dugo nisu mogli pronaći. A to je, kažu oni koji su tamo bili, najveće čudo od svih.
Za one koji su već kročili kroz kapiju manastira Kakovo, taj susret s vjerom ostaje kao tihi podsjetnik da ništa nije nemoguće kada je srce iskreno. A za one koji tek planiraju – možda je baš ovo poziv da se odvaže i osjete snagu svetog mjesta gdje loza raste bez korijena, ali sa dubokim smislom.
