JEDNA ULICE — JEDNO PAMĆENJE: Zašto Vlada RS traži da svaka zajednica ima „Ulicu jasenovačkih žrtava“
U vremenu kada zaborav prijeti da proguta sjećanja — i kada svaki kolektivni bol sve češće biva potisnut pod tepih — pojavila se inicijativa koja želi da zaustavi taj zaborav: jedna ulica sa istim imenom u svakoj lokalnoj zajednici. Ne radi se o običnoj administrativnoj odluci — ovo je namjera da se prošlost sačuva, da se žrtve ne zaborave, da se kolektivno pamćenje institucionalizuje.
Na posljednjoj sjednici Vlade Republike Srpske usvojena je Informacija o broju ulica koje već nose naziv „jasenovačkih žrtava“ — i odlučeno je da Ministarstvo uprave i lokalne samouprave uputi zahtjev svim opštinama i gradovima da imenuju barem jednu ulicu tim nazivom. Razlog? 2025. je obilježena 80-ogodišnjica herojskog proboja preostalih logoraša iz koncentracionog logora Jasenovac — događaja koji je zauvijek obilježio istoriju i sudbine mnogih.
Cilj tog poteza je jasan: da se sjećanje očuva, da se ne dozvoli da žrtve budu samo brojke u starim knjigama. Ulica sa imenom „jasenovačkih žrtava“ — u svakom gradu i selu — podsjetnik je da genocid nije samo strašna stranica prošlosti, nego opomena za budućnost. Svaki put kad neko prođe tom ulicom, da pomisli — da se ne zaboravi.
Predsjednik entiteta naglasio je da Jasenovac i Stara Gradiška nisu samo rana — već zavjet: zavjet da se ne dopusti zaborav, da se čuva istina, identitet i sjećanje. Obećano je da će u školama organizovati časove historije povodom godišnjice, da se sjećanje ne proslavlja samo jednom, nego da postane dio kolektivne svijesti.
Neki će reći: ulica je samo ulica. Ali ovdje je — u ime žrtava, u ime generacija koje dolaze — svaki naziv važan. Svaka ploča na zidu, svaki putokaz, svako pismo na adresi koja nosi ime “jasenovačkih žrtava” je mala barikada protiv zaborava.
Ovo je i poruka da zločini — i tragedije — imaju imena, da imaju mjesto u prostoru, da ne budu anonimi. Kada ime žrtava zauzme prostor na karti i adresaru — to je više od memorijalizacije. To je čin dostojanstva.
Međutim — nije sve bez kritike. Neki upozoravaju da ovakve odluke, kada imenuju ulice po ratnim događajima, mogu biti i simbolične, i političke, i ponekad — podložne zloupotrebi. U kontekstu gdje etničke tenzije i dalje tinjaju — pitanje je da li ovakva uniformnost u imenovanju pomaže pomirenju, ili produbljuje sjećanja na podjele.
Ali opet — ne radi se ovdje o politici danas, nego o istoriji juče. Radi se o tome da žrtve dobiju ime, da postoji adresa koja ih čuva, da se ne zaboravi. Ima dana kad imena služe za razdvajanje. Ali ima i dana kada imena mogu biti most — između prošlosti i odgovornosti, između bola i kolektivnog pamćenja.
Zato — svaka lokalna zajednica u RS-u ima priliku da kaže: „Mi se sjećamo.“ I neka to bude ulica, ploča, adresa — ali prije svega: čin poštovanja.
Jer, kako neko mudro reče — ne zaboravljamo zato što smo zaboravni. Zaboravljamo zato što smo se usudili da živimo kao da se ništa nije dogodilo.
Sjećanje je dug — dug prema žrtvama. A ova inicijativa je pokušaj da taj dug vratimo.
#pamćenje #istorija #Jasenovac #RS #respect #ulice #kolektivnoPamćenje
