KRAJ JE NIKAD BLIŽE: Vožd iz Laktaša opet pokušava da obmane narod – RS klizi nizbrdo
Dani prolaze, političke izjave se mijenjaju kao vremenska prognoza, a stanje u Republici Srpskoj sve više liči na tipičan scenarij kada brod tone, a kapetan uvjerava da je to “normalna procedura”. Vožd iz Laktaša, Milorad Dodik, ponovo pokušava obmanuti javnost, tvrdeći da ništa nije toliko strašno kao što narod misli. Međutim, ono što on priča i ono što obični ljudi vide – to su dvije potpuno različite realnosti.
Dodik je opet izašao pred javnost pričajući o „historijskim pobjedama“, o „novim zakonima“, o „nezavisnosti“. Ali svaki put kada izgovori riječ “pobjeda”, ljudi se pitaju – pobjeda za koga? Za narod? Za ekonomiju? Za pravdu? Ili je to samo pobjeda za njegov politički ego?
Dok on priča o vizijama, sistem se raspada. Dok najavljuje „velike projekte“, mladi odlaze preko granice. Dok priča o „nezavisnosti“, javnost gleda kako RS sve više postaje izolovana, kako se zatvaraju vrata, kako se pravi jaz između institucija i ljudi. To nije politika – to je samodestrukcija.
Ovo nije prvi put da se javnost pokušava uvjeriti da je “sve dobro”, “ništa nije loše”, “stranci nam zavide”, a RS zapravo tone u probleme. A najviše pogađa činjenica da se sve radi bez odgovornosti – kao da sutra neće doći. A doći će.
Oni koji se usuđuju da kažu istinu nazivaju se „izdajnicima“, „neprijateljima“, „stranim plaćenicima“, dok se aplaudira ljudima koji nemaju rješenja, već samo priče, parole, šarenila. Ali narod polako shvata – priče ne pune frižider. Parole ne plaćaju račune. Velike riječi ne stvaraju budućnost.
Najveći problem je to što se institucije potkopavaju. Zakoni se donose bez konsenzusa. Odluke se kriju od naroda. Vlast se predstavlja kao „zaštitnik naroda“, a zapravo radi suprotno. To je opasna igra, jer kada se sistem jednom naruši – teško se vraća.
I zato je izgovor „to je sve po uzoru na demokratiju Zapada“ samo dimna zavjesa. Stvarnost je puno mračnija. Stvarnost je da Republika Srpska klizi u provaliju, da se polako, ali sigurno udaljava od principa na kojima se opšta društva grade – pravde, zakona, slobode govora i stabilnosti.
Najtužnije od svega: ljudi su umorni. Umorni od obećanja, od spinova, od „nezavisnosti“ koja nikome nije donijela nezavisnost u novčaniku, u životu, u običnoj egzistenciji.
I zato kada Dodik kaže: „Sve je pod kontrolom“, realnost kaže: „Kontrola se izmiče.“
I dok se on bavi svojom političkom istorijom, narod se bavi preživljavanjem. Možda je baš tu razlika između stvarnosti i iluzije – on živi u iluziji vlasti, a narod u stvarnosti svakodnevnog života.
Kraj možda nije sutra. Nije možda ni narednog mjeseca. Ali ovo što gledamo – ovo je uvod. I ko to ne vidi, taj ne želi da vidi.
#politika #RS #realnost #narod #budućnost #istina #bezmaski
