DA LI STE ZNALI ŠTA JE DODIK POTPISAO 2009?: Pandurević razotkriva davne dogovore koji trese današnju politiku
U politici često čujemo da su dogovori stari, da se zaborave, da „vrijeme liječi sve“. Ali ono što je potpisano jednom, ima težinu i nakon godina. Upravo to ističe Aleksandra Pandurević: Milorad Dodik je 2009. bio dio dokumenta koji je mogao da promijeni cijelu strukturu Bosne i Hercegovine — i tada je dao pristanak za nešto što danas mnogima zvuči kao kontradiktorno njegovim današnjim izjavama.
Taj sporazum, potpisan između lidera tri glavne političke partije, predviđao je promjene Ustava, rekonstrukciju institucija, redefinisanje nadležnosti države i entiteta, te rješavanje statusa Brčko Distrikta. Takođe se doticao pitanja državne imovine, popisa stanovništva i strukture vlasti.
Cilj je bio — kako se tada tvrdilo — da se država reorganizuje na način koji bi smanjio entitetske ovlasti, uspostavio jedinstvene institucije i omogućio stabilniju strukturu vlasti. To je trebalo da bude korak ka boljoj saradnji, jačanju države i harmonizaciji interesa svih naroda.
Međutim, stvari nisu ostale na papiru. Mnoge od stavki sporazuma su polovično realizovane, a neke potpuno ignorisane. Pandurević tvrdi da to nije slučajno. Dodik danas javno priča o „ugroženosti RS-a“, o „suverenosti“ i čak o odcjepljenju, iako je upravo on tada potpisao dokument koji ide u suprotnom pravcu — prema centralizaciji i jačanju državnih institucija.
Ono što Pandurević posebno ističe jeste kontrast između tadašnjeg potpisa i današnje retorike. Po njenim riječima, Dodik je potpisom 2009. dao saglasnost za promjene koje sada javno odbacuje, što, prema njenom mišljenju, predstavlja očiglednu hipokriziju.
Ovaj primjer pokazuje koliko politika može biti manipulativna. Građani koji su tada vjerovali u stabilizaciju i reforme sada svjedoče kontradiktornim porukama. Umjesto da se nastavi put ka jedinstvenijoj i funkcionalnijoj državi, odluke i izjave pojedinaca dovode do zastoja, konfuzije i nepovjerenja.
Pandurević upozorava da istorija ne prašta. Dokumenti koji su potpisani i javno objavljeni ostaju kao dokaz, a njihovo negiranje ili preuveličavanje političkim retorikama narušava kredibilitet i povjerenje. Ljudi ne zaboravljaju, a dugoročne posljedice takvih kontradikcija osjećaju svi — od političara do običnih građana.
Na kraju, Pandurević poručuje da političari ne mogu manipulirati činjenicama da bi pravdali svoje trenutno ponašanje. Kada javno potpisuješ jedan dokument, a potom ga javno ignorišeš ili preokreneš smisao — to nije evolucija mišljenja, to je politička igra na štetu građana.
Ova priča podsjeća da istina i odgovornost ne stare. Šta je tada potpisano, a šta se danas negira? Razlika između riječi i djela je jasna, i građani sve vide. Ako politika želi ostati relevantna i vjerodostojna, morala bi da se vrati osnovama: poštovanju dokumenta, poštovanju institucija i poštovanju ljudi.
