PRIČA O BAHURDINU KALETOVIĆU — VOJNIKU KOJI JE POSLAO PORUKU U RATNI VIR
Kada je rat 1991. buknuo u Sloveniji, mladi vojnik JNA, Bahrudin Kaletović iz Tuzle, našao se na prvoj liniji konflikta — bez pravih odgovora, bez jasnog cilja, a sa puškom u ruci. U jednom od intervjua koji je dao pred televizijskim kamerama, izgovorio je rečenicu koja je — tada i danas — odjeknula kroz cijelu bivšu Jugoslaviju:
„Oni, kao, hoće da se otcjepljuju — a mi, kao, ne damo.“
Ta jednostavna, sirova rečenica, izgovorena kroz zbunjenost, strah i neodgovoreno pitanje: “Zašto pucamo?”, postala je simbol besmisla rata — glas običnog momka bačenog u haos.
Ta rečenica je zapravo opisala sve ono što se dešavalo ljudima: niko nije znao zašto ratuju, ali svi su morali. I dok je slovenačka granica bila samo početak raspada Jugoslavije, on je ostao simbol nečega što mnogo ljudi dugo nisu smjeli glasno reći: rat je počeo bez ikakvog smislenog odgovora.
Šta se dogodilo sa njim nakon Slovenije
Nakon što je sa svojim odredom zarobljen u Sloveniji, Kaletović je pušten. Vratio se kući u Tuzlu, ali je ubrzo ponovo mobilisan — ovaj put za područje koje je već plamtjelo u ratnim sukobima koji su uslijedili. Bio je u Bosni, radio kao rezervista u policiji, i iako je rat nosio sa sobom ogromnu tragediju, on je i tada govorio da nema smisla da narod strada zbog politike.
Za mnoge je ostao heroj iskrenosti, zato što nije bježao od onoga što je osjećao — a osjećao je samo jednu stvar: da običan čovjek nema ništa od rata osim straha i bola.
Nažalost, život mu je tragično prekinut 1998. godine, u saobraćajnoj nesreći. Iza sebe je ostavio ženu i dvoje djece. Ironično, preživio je rat, a izgubio život u miru.
Zašto je njegova priča i danas važna
– On je glas običnog vojnika: Ne političar, ne general, nego momak koji je naučio najveću životnu lekciju — život je važniji od svakog nacionalizma i svake ideologije.
– Simbol besmisla rata: Njegova poruka je jednostavnija od hiljada govora i analiza — rat nema logiku, samo posljedice.
– Opomena za generacije: Jer kad se govori o otcjepljenjima, granicama, teritorijama i “časti naroda”, potrebno je čuti glas običnog čovjeka.
Bahrudin nikad nije htio biti simbol. On je samo htio da preživi, da se vrati kući, da živi svoj život. I zato njegova rečenica ostaje najveća lekcija — ratovi se vode zbog ideja, a gube se zbog života.
Zato je priča o njemu važnija danas nego ikada. Dok se opet pričaju priče o podjelama, otcjepljenjima, mapama i granicama, potrebno je shvatiti: granice nisu vrijedne jednog izgubljenog života.
#rat #istorija #bahrudinkaletovic #jugoslavija #ratnacjenaživota #mir #ljudskepriče
