Gdje danas živi „Damir“ iz „Lud, zbunjen, normalan“ — život daleko od ekrana
Glumac Moamer Kasumović, koji je oduvijek bio prepoznatljiv kao Damir iz popularne serije, odlučio je da veliki dio svog života premjesti iz svjetla reflektora u prirodu. On danas živi na porodičnom imanju u mjestu Bijelo Polje, gdje je naslijedio zemlju — i poseban ribnjak — od svog oca.
Na tom imanju pronalazi mir i novu vrstu ispunjenja. Iako gluma ostaje dio njegovog života, po sopstvenim riječima, rad na imanju i življenje u prirodi pružaju mu neku vrstu unutrašnjeg mira koji ne može dobiti za kamere.
Ribnjak koji održava — kaže — nije samo komad zemlje: to je veza sa porodicom, sa naslijeđem i sa sjećanjem na roditelja. On ga pažljivo njeguje, uz pomoć starog saradnika tog dijela porodice, koji je sa njim od djetinjstva i zna sve o održavanju imanja.
Prvi značajniji honorar dobio je sa 21 godinom, u filmu koji je označio početak njegove glumačke karijere. Nakon toga — uslijedile su uloge u raznim filmovima i naravno, hit serija koja ga je proslavila. Ipak, kada je ponovo otkrio sebe kroz život u prirodi — odlučio je da promijeni redoslijed prioriteta: da, pored posla, ima i svoj kutak za odmor, rad i porodični život.
Za publiku — to je tabla nostalgije: lik Damira i dan-danas budi simpatije i sjećanja; za Moamera — to je nova faza života. Ljudi ga i dalje prepoznaju — ne samo kao glumca, nego i kao čovjeka koji je izabrao drugačiji put. Kaže da kad ga neko na ulici gleda — da ga prepozna po izgledu, po energiji, po osmijehu — u srcu osjeti toplinu realnosti: da uspjeh nije samo kamera, nego i spokoj.
Ovaj zaokret — od gradske vreve do ruralnog mira — ne znači da je Kasumović odustao od glume. Naprotiv — on ističe da mu gluma ostaje strast i da ne isključuje nove projekte. Ali sada bira — i bira promjenu: balans između umjetnosti i prirode, između karijere i doma, između reflektora i tišine koju pruža vlastiti komad zemlje.
Za mnoge njegove fanove — to je inspiracija. Pokazuje da čovjek ne mora biti zarobljen medijskom scenom, da uspjeh ne znači uvijek privid, nego da često najveće ispunjenje leži u povratku korijenima, jednostavnom životu i miru — i da hrabrost ponekad znači znati kad je vrijeme za pauzu, povlačenje, introspekciju.
Za kraj — priča Moamera Kasumovića/Damira podsjeća nas da je život fluidan, da ljudi mijenjaju prioritete, da frontovi nisu uvijek u javnim projektima, nego u nama samima. I da — ponekad — povratak prirodi znači povratak sebi.
