MILORAD DODIK TVRDI DA ĆE REPUBLIKA SRPSKA USKORO POSTATI DRŽAVA — ŠTA JE STVARNOST, A ŠTA POLITIČKA RETORIKA
Izjava Milorada Dodika da će Republika Srpska „za nekoliko dana postati država“ ponovo je uzburkala javnost u Bosni i Hercegovini, ali i šire u regionu. Ovakve poruke nisu novost u njegovom političkom djelovanju, ali način i trenutak u kojem su izgovorene daju im dodatnu težinu. Dodik je, između ostalog, tvrdio da ima obećanja međunarodne podrške, posebno iz Rusije, što je dodatno pojačalo pažnju javnosti i izazvalo brojne reakcije.
Već godinama Dodik koristi retoriku o samostalnosti Republike Srpske kao političko sredstvo mobilizacije biračkog tijela, naročito u trenucima kada se suočava s unutrašnjim pritiscima, pravnim problemima ili padom političkog legitimiteta. Izjave o otcjepljenju, referendumu i stvaranju nove države redovno se pojavljuju u kriznim momentima, ali se do sada nijedna od tih najava nije približila stvarnoj realizaciji.
Pravna realnost je jasna i ne ostavlja mnogo prostora za tumačenje. Republika Srpska je, prema važećem Ustavu Bosne i Hercegovine, entitet unutar međunarodno priznate države BiH. Dejtonski mirovni sporazum jasno definiše teritorijalni integritet zemlje i ne ostavlja mogućnost jednostranog otcjepljenja bilo kojeg njenog dijela. Svaki pokušaj takvog čina bio bi u direktnom sukobu s međunarodnim pravom i izazvao bi ozbiljne političke, pravne i ekonomske posljedice.
Posebno je važno naglasiti da nijedna velika svjetska sila nije zvanično podržala nezavisnost Republike Srpske. Iako Dodik često govori o prijateljskim odnosima s pojedinim liderima, to ne znači automatsku podršku secesiji. Međunarodni odnosi funkcionišu kroz formalne odluke, priznanja i institucije, a ne kroz lične političke izjave. Bez šire međunarodne saglasnosti, svaka deklaracija nezavisnosti ostala bi simbolična i bez stvarnog efekta.
Pored toga, proces stvaranja nove države zahtijevao bi niz koraka koji su u trenutnim okolnostima praktično neizvodivi. To uključuje promjene ustavnog poretka, saglasnost državnih institucija, međunarodno priznanje i prihvatanje u globalne organizacije. Bez toga, entitet bi se suočio s izolacijom, ekonomskim sankcijama i ozbiljnim posljedicama po život građana.
Analitičari ističu da ovakve izjave više služe za skretanje pažnje s unutrašnjih problema, uključujući ekonomske izazove, odlazak stanovništva, rast cijena i političke afere. Kada se pažnja javnosti prebaci na „velike nacionalne teme“, svakodnevni problemi ostaju u drugom planu.
Važno je istaći i da među građanima Republike Srpske ne postoji jedinstven stav o nezavisnosti. Dok dio stanovništva podržava ovakvu retoriku, mnogi su svjesni da bi bilo kakav avanturistički potez mogao ugroziti stabilnost, radna mjesta i osnovnu sigurnost. Građani prije svega žele stabilnost, sigurnost i ekonomski napredak, a ne političke eksperimente sa neizvjesnim ishodom.
Na kraju, izjave o skorom proglašenju države treba posmatrati u kontekstu političkog govora, a ne kao najavu konkretnih i ostvarivih poteza. Razlika između političke retorike i stvarnosti je ogromna, a u ovom slučaju realnost jasno pokazuje da Republika Srpska, uprkos glasnim najavama, ostaje entitet u okviru Bosne i Hercegovine.
Dok god međunarodni pravni poredak i unutrašnji ustavni okvir ostaju na snazi, priče o brzom stvaranju nove države ostaju — priče.
#MiloradDodik #RepublikaSrpska #BosnaIHerczegovina #PolitikaBiH #Dejton #UstavBiH #MeđunarodnoPravo #PolitičkaRetorika #Stvarnost
