U političkom prostoru Bosne i Hercegovine često se javljaju izjave koje izazivaju snažne emocije, duboke reakcije i duge rasprave. Jedna takva izjava nedavno je ponovno stavila u fokus Milorada Dodika, dugogodišnjeg političkog aktera i lidera entiteta Republika Srpska. U svom javnom obraćanju istakao je da, prema njegovom mišljenju i procjeni, neće biti rata u zemlji, iako, kako je rekao, pojedini politički akteri imaju drugačije *političke ambicije ili stavove koji podsjećaju na „produžetak sukoba“ ili „drugo poluvrijeme“. Ovakva formulacija odmah je izazvala pažnju javnosti jer spaja elemente kontra-retorike sa snažnim političkim porukama.
Dodik se u više navrata obraćao javnosti ističući da nasilni sukobi nisu ništa što bi on ili strukture koje vodi inicirale ili podržavale, naglašavajući da je princip očuvanja mira i stabilnosti prioritet. U istom kontekstu, on je često kritikovao političke protivnike, tvrdnjama da oni — kako ih on vidi — koriste retoriku koja može stvoriti osjećaj konfliktnosti među narodima. Takav pristup, iako sa ciljem prezentiranja sebe kao garanta mira, istovremeno produbljuje percepciju nepovjerenja među dijelovima javnosti, jer se takve izjave lako interpretiraju kroz prizmu istorijskih tenzija koje traju decenijama.
Ključna poruka jeste da Dodik ne vidi realnu prijetnju novog rata, ali istovremeno implicira da je politički diskurs nekih njegovih oponenata usmjeren ka eskalaciji konflikta umjesto smanjenju tenzija. Ovakav stav može biti shvaćen kao pokušaj preusmjeravanja fokusa sa stvarnih političkih problema na pitanja narativa i kontrole percepcije javnosti. U njegovom narativu, politički protivnici — najčešće nazvani „oni iz Sarajeva“ ili „državni nivoi“ — imaju drugačiju viziju države, što on opisuje kao neprijateljski pristup koji ugrožava stabilnost i jedinstvo društva.
Ipak, sama izjava da neće biti rata nosi važnu poruku — iako se radi o politički obojenoj izjavi, jasno pokazuje da čak i politički akteri sa snažnim retoričkim pozicijama ne žele otvoreni oružani sukob. To je, u svom jezgru, poruka mira, iako je ponekad upakovana u tvrd govor i snažne formulacije. Za veliki broj građana u Bosni i Hercegovini to je važan signal, jer niko ne želi ponavljanje tragedija koje je region doživio tokom 90-ih godina prošlog vijeka.
U isto vrijeme, analitičari upozoravaju da retorika optuživanja i međusobnih provokacija može imati dugoročne posljedice na društveni mir i međunacionalne odnose, čak i ako ne vodi direktno ka fizičkom sukobu. Riječi političkih lidera imaju moć oblikovati percepciju i očekivanja građana, pa čak i utjecati na odluke i osjećaje sigurnosti u svakodnevnom životu. U društvu koje je već duboko isprepleteno etničkim identitetima i političkim razlikama, izjava da rata neće biti mora biti praćena i konkretnim koracima koji potvrđuju taj stav, a ne samo riječima.
Za mnoge građane, bez obzira na njihovu etničku pozadinu, najvažnije je da njihove vlasti rade na stvaranju stabilnog društvenog okruženja, ekonomskog prosperiteta i društvenog dijaloga. Strah od sukoba često se koristi kao alat političkog diskursa, ali stvarni fokus bi trebao biti na rješavanju problema koji ljudi svakodnevno osjećaju — od nezaposlenosti, odlaska mladih, do administrativnih i institucionalnih izazova.
Kada politički lideri — bilo koji — ističu da neće biti rata, to bi trebalo biti shvaćeno kao pozitivan signal, ali i kao obavezu da se radi na konkretnim politikama koje smanjuju tenzije, a ne povećavaju ih. Samo kombinacija odgovornog govora i praktičnih politika može osigurati trajni mir i stabilnost u zemlji koja je prošla kroz teške periode i koja zaslužuje bolju budućnost.
#mir #BosnaiHercegovina #političarodgovornost #bezratnihtenzija #stabilnost #dijalog #zajednickabuducnost #socijalnirazvoj #ljudskaprava #politickiretoričkaOdgovornost #BHdruštvo #pregovori #ekonomskaprogressija #Međunacionalnipoštovanje #evropskaPerspektiva
