Život u inostranstvu mnogima zvuči kao ostvarenje sna, ali realnost često izgleda potpuno drugačije od onoga što se vidi na društvenim mrežama. Plata od 2.800 eura na papiru djeluje kao ogroman uspjeh, pogotovo za ljude s Balkana koji odlaze u potrazi za boljim životom. Međutim, kada se oduzmu troškovi, svakodnevica zna biti daleko od luksuza koji svi zamišljaju. Stanovi u velikim gradovima sve su skuplji, a nerijetko se dešava da za mali stan, koji mnogi opisuju kao “kutiju šibica”, mjesečno izdvajaju i po 600 eura ili više.
Upravo takve ispovijesti sve češće dolaze od ljudi iz dijaspore koji priznaju da visoka plata ne znači automatski i kvalitetan život. Nakon kirije, režija, hrane i osnovnih troškova, mnogima ostane mnogo manje nego što su očekivali prije odlaska iz domovine. Posebno je teško onima koji žive sami, jer nemaju s kim dijeliti troškove stanovanja, koji u inostranstvu često pojedu najveći dio budžeta.
Jedan Balkanac koji godinama živi i radi u Njemačkoj otvoreno je priznao da, iako zarađuje oko 2.800 eura, život nije ni približno onakav kakvim ga je zamišljao. Kako kaže, stan plaća oko 600 eura, ali prostor je mali i daleko od onoga što bi se moglo nazvati udobnim domom. Dodaje da su cijene hrane visoke, a kvalitet namirnica često ga razočara, posebno kada ih uporedi s onima iz rodnog kraja.
“Radio sam, štedio, trudio se, ali imam osjećaj da živim samo da bih plaćao račune,” naveo je u svojoj ispovijesti, naglašavajući da se umorio od stalne trke za troškovima. Ovakve priče sve su češće među radnicima iz regiona, koji dolaze s velikim očekivanjima, ali se suoče s realnošću skupog života u inostranstvu.
Poseban problem predstavlja psihološki pritisak i nostalgija. Iako finansijski stoje bolje nego u domovini, mnogi priznaju da im nedostaje porodica, prijatelji i osjećaj pripadnosti. “Novac nije sve,” rečenica je koju sve više ljudi iz dijaspore ponavlja nakon nekoliko godina života u stranoj zemlji.
Osim toga, mnogi ističu da visoki troškovi stanovanja i života u Njemačkoj često “pojedu” razliku u odnosu na zaradu u domovini. Kada se plate kirija, režije, prevoz i osiguranje, luksuz koji su očekivali pretvara se u borbu za stabilnost. Upravo zato pojedini radnici sve češće razmišljaju o povratku kući, iako su nekada smatrali da je odlazak trajno rješenje.
Zanimljivo je i to da se percepcija uspjeha mijenja nakon nekoliko godina rada vani. Na početku je cilj zaraditi što više, ali kasnije ljudi počinju tražiti mir, sigurnost i kvalitet života, a ne samo visinu plate. Mnogi shvate da visoka plata ne znači automatski sreću, posebno ako su svakodnevni troškovi ogromni, a život sveden na posao i obaveze.
Na kraju, ova ispovijest otvara važno pitanje koje sve više Balkanaca postavlja: da li je život u inostranstvu zaista onoliko savršen koliko se prikazuje ili je riječ o iluziji koju razbije realnost skupog života? Za neke je to i dalje prilika života, dok drugi, nakon godina rada i odricanja, sve češće govore istu rečenicu — dosta mi je, vrijeme je za povratak kući.
#Dijaspora #Njemačka #Balkanci #ŽivotUInostranstvu #Realnost #IskustvaRadnika
