“DOŠLI SMO U TUZLU IZ KRAGUJEVCA — ČEKALI SMO PARKING, A ON NAM JE REKAO DA OTVORIMO PROZOR”: šta se zapravo desilo?
Bračni par iz Kragujevca odlučio je da provede vikend u Tuzli — iz radoznalosti i želje da upoznaju drugi grad, novu kulturu i tradicionalnu bosansku gostoljubivost. Nakon dugog puta auto su parkirali na već popunjenom parking prostoru i čekali slobodan termin. Kao što to obično biva, nekoliko minuta čekanja pretvorilo se u duže čekanje, niko nije želio da se pomjeri, a ralica točkova i nervoza turista lagano su rasla.
U tom trenutku prišao im je jedan lokalni mještanin — osrednjih godina, mirnog lika i vedrog osmijeha — i rekao nešto što je potpuno promijenilo atmosferu. Nije im rekao da se maknu, niti da su pogrešili mjesto. Nije ni prigovarao. Umjesto toga, “Otvorite prozor i ostavite ključeve u bravi.”
Na prvi pogled — to zvuči apsurdno, ali čovjek nije pokazivao znakove prijetnje, panike ili čak ljutnje. Njegov ton bio je smiren, skoro prijateljski. Par je, zbunjen takvom molbom, ipak poslušao — otvorili su prozor, ostavili ključeve unutra, bez ikakvog straha.
Ta scena mnoge bi navela da pomisle da se radi o trikovitom prevarantu, ali ono što je uslijedilo mnoge je iznenadilo: čovjek je otišao do auta i preuredio njegov položaj tako da je pravo i sigurno parkirano. Nakon toga im je samo mahnuo i otišao, bez ikakvog objašnjenja.
Bračni par iz Kragujevca je ostao zatečen. Nisu znali da li je svjedočio genijalnom potezu lokalaca koji “pomažu turistima”, ili jednostavno dobrom čovjeku koji je prepoznao da gosti čekaju u teškoj situaciji. Lokalni stanovnik se nije predstavio, nije tražio novac, niti bilo kakvu uslugu zauzvrat. Samo je pomogao.
Kada su kasnije popili kafu u obližnjem kafiću i ispričali ovu situaciju drugima, dočekali su to sa smijehom, ali i sa iskrenim divljenjem za ponašanje koje su doživjeli. Ljudi su im rekli da ovakve situacije nisu rijetke — da Tuzla i druge bosanske sredine često imaju ljude koji, umjesto da gledaju šta drugi ne mogu — gledaju šta drugi ne znaju i spontano pomognu.
Ovo iskustvo iz Tuzle pokazuje jednu bitnu stvar: pristojnost, gostoprimstvo i spontanost nisu mit niti ideal koji samo lijepo zvuči — nego stvarna ljudska vrlina koja živi u svakodnevnim situacijama. Činjenica da je potpuno nepoznata osoba prišla, objasnila šta treba učiniti i pomogla im bez očekivanja ikakve nagrade — govori mnogo više nego tendenciozne priče koje se često pojavljuju u medijima.
Naravno — nije uvijek sve savršeno, i ne treba slijepo vjerovati svakome, ali ova anegdota iz Tuzle otvara pitanje: koliko često tendiramo prema nepovjerenju umjesto prema vjeri u ljude? I koliko bi bolje bilo kada bismo barem ponekad, kao taj čovjek iz Tuzle, ponudili osmijeh i ruku pomoći umjesto kritike i sumnje?
Nakon ove epizode, par iz Kragujevca je nastavio svoj put kroz grad sa širokim osmijehom, pričajući o tome kako su Turci iz Tuzle — kako su ih ovdje nazvali — pokazali da gostoprimstvo nije fraza, nego svakodnevna stvarnost.
Pouka ove priče nije samo u tome da su ljudi dobri — nego da dobra djela nekad dođu kad ih najmanje očekuješ.
#Tuzla #Bosna #Gostoprimstvo #Turisti #Ljudskost #Putovanja #Prijateljstvo #NormalanSvijet
