- Danas je sve teže znati šta zaista unosimo u organizam, posebno kada je riječ o voću i povrću koje izgleda “predobro da bi bilo prirodno”. Paradajz je odličan primjer – svakodnevno ga jedemo, a rijetko se zapitamo koliko je zapravo prirodan.
Prirodan ili hemijski? Kako prepoznati pravi paradajz
U današnjem vremenu, kada sve više razmišljamo o zdravlju i porijeklu hrane koju unosimo, paradajz – svakodnevna namirnica u brojnim jelima – postaje predmet pažljivijeg posmatranja. Iako ga viđamo tokom cijele godine na policama prodavnica i pijacama, rijetko se pitamo šta zapravo stoji iza njegovog besprijekornog izgleda. Nije svaki paradajz isti, a razlika između prirodnog i industrijski uzgojenog ploda može značajno uticati ne samo na ukus već i na naše zdravlje.
Paradajz je uobičajen dodatak gotovo svakom obroku – koristi se u salatama, supama, sosovima, a nerijetko se jede i svjež, samo posoljen. Međutim, njegova prisutnost tokom svih godišnjih doba, naročito zimi i u rano proljeće, često znači da je uzgojen u kontrolisanim uslovima staklenika. U tim uslovima, kako bi biljka dala plod izvan sezone, koriste se različiti preparati – pesticidi, hemijska đubriva, pa i hormoni rasta.
Vizuelno, industrijski paradajz izgleda gotovo kao da je izrađen u kalupu – isti oblik, ista veličina, bez ijedne ogrebotine ili nepravilnosti. Suprotno tome, prirodan paradajz često nosi tragove prirodnog sazrijevanja – sitne pukotine, blage nepravilnosti u obliku, pa i poneka oštećenja od vjetra ili sunca. Takvi plodovi možda nisu savršeni na prvi pogled, ali upravo to ih čini vjerodostojnima i manje vjerovatno tretiranim hemikalijama.
Još jedan važan indikator nalazi se unutar samog ploda. Kada paradajz prerežete, pogledajte njegovu unutrašnjost. Ako primijetite tvrdu, žućkastu sredinu ili svijetle pruge koje se šire ka kori, velika je vjerovatnoća da paradajz nije prirodno sazreo. Ovi znakovi često ukazuju na upotrebu sredstava za ubrzano sazrijevanje. S druge strane, pravi domaći paradajz ima ravnomjernu crvenu boju iznutra, sočan je i mirisan, a tekstura mu je mekana bez da se raspada.
I miris može otkriti mnogo. Prirodno uzgojen paradajz ima izražen, svjež miris koji se osjeti čim se približi nosu. Kod paradajza tretiranog hemikalijama, miris često uopšte izostaje ili djeluje vještački. Osjećaj pod prstima takođe otkriva razliku – prirodan paradajz je lagano elastičan i pun, dok je industrijski tvrd i gotovo gumast.
Ambalaža je još jedan aspekt koji ne treba zanemariti. Paradajz koji dolazi spakovan u plastiku, često identičnih plodova, najčešće potiče iz velikih sistema intenzivne proizvodnje, gdje je naglasak na količini i izgledu, a ne na kvaliteti. S druge strane, paradajz koji se prodaje bez pakovanja, iz drvenih gajbi na pijacama ili u manjim marketima, češće dolazi od lokalnih proizvođača koji uzgajaju na prirodniji način.
Kada je u pitanju kupovina, vrijedi se osloniti na sopstvena čula. Ako paradajz izgleda savršeno, ali nema ni miris ni ukus, vjerovatno je proizvod intenzivne poljoprivrede. +Za dodatnu sigurnost u ishrani, paradajz prije konzumacije možete oprati u vodi sa malo sode bikarbone ili jabukovog sirćeta. Ova jednostavna praksa pomaže u uklanjanju ostataka pesticida s površine.
