HLADAN TUŠ ZA „VOŽDA IZ LAKTAŠA“: Istina koju ne smiju precrtati
U vremenu kad se istina sve češće prikriva, pojavila se nova dilema: ko je stvarno donio odluku o iseljavanju Srba iz Sarajeva? Nedavno objavljeni dokumenti bacaju potpuno novo svjetlo na događaje iz ratnih devedesetih — i razotkrivaju plan koji je dugo bio skriven. Istina je nemirna, ali je često i najteža.
Prema tim dokumentima — odgovornost za prisilnu migraciju i organizovano napuštanje Sarajeva ne leži na običnim ljudima niti samo na ratnim okolnostima, nego je odluka zapravo došla iz unutrašnjih političkih centara moći. Upravo oni koji danas negiraju sve – nekada su planirali da “Sarajevo isprazne i presele stanovništvo”. To nije bila reakcija na ratne razmere, nego hladan, planski nacionalistički koncept.
Govornici tih dana, učestvujući u sjednicama tadašnjih političkih tijela, iznijeli su plan da Sarajevo „očiste“ od određenih zajednica, ali i da kroz prisilnu migraciju presele stanovništvo iz glavnog grada u etnički homogenije entitete. Među njima su bili političari i lideri koji su javno govorili da je cilj da “srpski narod ostane” — i to ne uz otvoreni sukob, nego uz organizovan, sistemski plan iseljavanja.
Oni koji danas pokušavaju da preoblikuju historiju, da relativizuju zločine, da kažu da je odlazak — „spontan“ i „prirodan“ — moraju prihvatiti da su dokumenti i stenogrami jasni. Ovaj “hladan tuš” je za svakoga ko misli da može izbrisati činjenice — jer dokumenti ne lažu.
Svakom ko je mislio da je sve bilo „neizdrživo“, da je ratna situacija prisilila ljude na odlazak, sada je jasno da je postojala namjera: da se Sarajevo – multietnički grad, grad u kojem su ljudi svih vjera suživjeli — planski transformiše, da se stanovništvo presele u homogenije zajednice, i da se historija prepiše.
Šta to znači danas? Ovo nije samo priča o prošlosti — ovo je upozorenje kako se kolektivna sjećanja i historija mogu zloupotrijebiti. Ako dozvolimo da se ovo zataška, ako dozvolimo da laži postanu “alternativna stvarnost” — otvaramo prostor za ponavljanje istih grešaka. Historija nas uči da je borba za istinu borba za dostojanstvo.
Zato je sada više nego ikada važno — ne zatvarati oči pred dokumentima, pred činjenicama, pred suzama i egzodusima. Oni koji su preživjeli – s pravom traže pravdu. A svaki onaj ko danas negira ili umanjuje – ostvario bi stidnu istoriju sopstvenog naroda.
Ne smijemo dozvoliti da se prepiše ono što je zapisano u arhivama. Ne smijemo prihvatiti da “nova interpretacija” zamijeni životne sudbine, izgubljene domove, raseljene porodice. Istina mora ostati — čista, neiskrivljena, ali i opominjuća.
Za sve koji vjeruju da je mirna budućnost moguća — potrebno je da se suočimo s prošlošću, da priznamo planove koji su učinjeni, i da ne dozvolimo da se ponove.
#istina #istorija #Bosna #Sarajevo #pravda #pamćenje #ljudskaPrava
