„I mi u Srbiji jedva čekamo da ga vidimo iza rešetaka“ — reakcije rastu nakon optužbi protiv Dodika i politički potresi
Kada optužbe postanu javne — i kad ćerka jednog od najmoćnijih političara u regionu, glasno progovori — cijela priča se mijenja. Tako se desilo nakon što je Gorica Dodik — kćerka Milorad Dodik — javno iznijela optužbe protiv Dragan Čović, a potom pokušala opravdati svog oca. Vijest je izazvala talas reakcija — ne samo u BiH, nego i u Srbiji — i mnogi sada kažu da jedva čekaju da vide Dodika “iza rešetaka”.
Ovo nije obična poruka — ovo je otvoreni izazov. Kada ljudi izvan BiH kažu da prate događaje i da smatraju da treba da bude odgovornosti — znači da to pitanje više ne pripada samo bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Postaje regionalna tema, stvar percepcije, pravde i odgovornosti pred zakonom.
Gorica je, nakon što je njen otac prošao kroz brojna politička i pravna iskušenja, iznijela tvrdnje da su protiv njega pritisci, optužbe i političke igre — ali da sve to treba sagledati kroz prizmu moći i političkih interesa. Time je pokušala da zaštiti porodicu, da opravda ono što mnogi vide kao pokušaj da se Dodik ukloni s političke scene. Ali umjesto opravdanja — dobila je osudu. Ne samo da je poruka odjeknula oštro, nego je probudila očekivanja — da se pravda oglasi glasno i jasno.
„Ako su zakoni jednaki za sve — neka važi i za njega“, kažu mnogi u komentarima. “Nema privilegija, nema izuzetaka”, dodaju. Ovo nije zahtjev iz strasti, nego iz razočarenja. Iz razočarenja u to da su se institucije pretvorile u igračke u rukama moćnika, da zakoni važe selektivno i da presude zavise od popularnosti, a ne od činjenica.
Realno — ovo je test za cijeli sistem. Kada optužbe dođu, kada argumenti budu na stolu, kada javnost pita — mora li država reagovati ili ostaje da se problemi guraju pod tepih? Jer ako država ne reaguje sada — ko će? A ako reaguje — da li ima snage da izdrži pritisak, ucjene i prijetnje?
I dok se politički rat nastavlja — građani gledaju. Vide sate i potpunu degradaciju svega onoga za šta su mislili da je stabilno: sudovi, institucije, princip da prioritet ima pravo, a ne moć. I pitaju se: “Ako je onido sada na udaru — ko je sljedeći?”
Ova kriza nije stvar jednog čovjeka. Ova kriza je pokazatelj koliko smo blizu linije gde politika, moć i pravda prestaju da se preklapaju — i gdje građani ostaju bez zaštite.
Ako iko misli da se ovo može riješiti šutnjom, da se može preći preko optužbi i ignorisati realnost — pripremite se za novi bes. Jer ljudi koji sada kažu da jedva čekaju da neko odgovara — to nisu samo navijači protiv nekoga. To su ljudi umorni od beskrajnih prepucavanja. Ljudi koji hoće smiraj — ne nove ratove. Ljudi koji hoće — da taj pravosudni sistem, bar jednom, pokaže da vrijedi.
Na kraju, ovo je poruka: svako ko misli da je iznad zakona — živi zabludu. Jer kada zakoni postanu opcionalni — država prestaje da bude država.
