ISPOVIJEST BOSANKE: “DOŠLA SAM U BEOGRAD, TRAŽILA PARKING — A ONDA SAM NAILAZILA NA POLICAJCA KOJI JE VIDIO MOJE BOSANSKE TABLICE. EVO ŠTA MI JE REKAO.”
Jedna Bosanka koja živi u inostranstvu ovih dana podijelila je dirljivu i iskrenu priču o svom iskustvu u Beogradu — iskustvu koje je mnoge iznenadilo i mnogima pružilo nadu da su ljudskost i razumijevanje i dalje žive vrijednosti.
Naime, ova žena je došla u Beograd iz Bosne kako bi posjetila rodbinu i prijatelje. Nakon dugog puta automobilom, prišla je jednom parking mjestu, ali je — kao što se često desi u školama grada — bila neodlučna gdje da parkira. Dok je razmišljala i gledala tablice drugih vozila, primijetila je policajca koji se kretao u blizini.
Kada je policajac ugledao njene bosanske tablice — umjesto da joj prigovori ili pokaže da “tu ne možeš”, desilo se nešto potpuno neočekivano.
“Smiješi mi se, priđe i reče samo jedno: ‘Dobrodošla u Beograd’”, ispričala je žena.
Za mnoge taj trenutak možda izgleda jednostavno — pozdrav — ali za nju je bio trenutak oslobađanja od očekivanih predrasuda. Dolazila je iz zemlje u kojoj su ljudi često opterećeni ratnim nasljeđem, etničkim razlikama i bolnim uspomenama. Kada je čula te riječi — osjetila je olakšanje.
“Gledala sam ga u oči i nisam odmah znala kako da reagujem — nisam očekivala takvu toplinu”, kaže ona. “Bilo je to kao da mi je neko skinuo teg sa ramena. Rekao je samo: ‘Ako ti treba pomoć s parkingom, tu sam.’”
Umjesto hladnog profesionalnog odgovora ili ignorancije, policajac joj je pokazao gdje može da parkira i kazao:
“Samo polako — grad je velik, ali se mi snalazimo.”
Ovaj čovjek nije bio dužan ni smio davati takve komentare na osnovu registarskih tablica, ali je izabrao da pokaže empatiju. Uprkos tome što je mogao ostati neutralan, odlučio je da bude ljudski — i to ga je, prema njoj, izdvojilo od ostalih susreta koje je imala u gradu tog dana.
Tokom vremena provedenog u Beogradu, mnogi su joj govorili da ljudi ovdje “nisu emotivni”, “da ne vole turiste”, “da su sumnjičavi prema svima iz regiona”. Ali kada je doživjela ovaj spontan, topao gest — shvatila je da stereotipi ne govore cijelu priču.
“Nijedan rat, nijedna politika — sve su to priče odraslih. Za običnog čovjeka, neko ko samo živi svoj život, susret može biti običan — ali velik.” Tako je ova Bosanka opisala svoje iskustvo.
Događaj se završio jednostavnim rukovanjem i osmijehom — ali za nju je to bila pouka: niko nije unaprijed etiketiran zbog svojih tablica, imena ili porijekla. Često ljudi vide drugoga prvo kao čovjeka — ne kao stereotip.
Iskustvo koje je podijelila postalo je predmet brojnih komentara na društvenim mrežama, od ljudi koji su pisali da su i sami imali slična iskustva, do onih koji su to nazvali “malim gestom koji mijenja pogled na cijeli grad i cijeli narod”.
View this post on Instagram
I za kraj — ova žena kaže nešto što vrijedi zapamtiti:
*“Nije to samo jedan čovjek. To je dokaz da se ljudi mogu ponašati humano bez obzira na sve. Ako policajac — koji samo radi svoj posao — može biti topao i prijateljski nastrojen prema strancu, šta onda mi ostali imamo kao izgovor?”
Njena poruka jednostavno glasi: Ljudskost ne poznaje granice — poznaje samo osmijeh.
#ljudskost #Beograd #gostoprimstvo #normalnost #bezpredrasuda #Bosanci #Putovanja #priča #susret #pozitiva #Balkan #dobriLjudi #osjećajDomovine #dijalog #susjedi #narodi #nada #osmijeh
