“JA SAM KOŠTA ČETKOVIĆ — BIVŠI KOMANDANT SRPSKE GARDE, TRAŽIM IZUDINA BAJRAKTAREVIĆA KOGA SAM 1992. GODINE SPAŠAVAO OD BELIH ORLOVA”
U emotivnoj i ličnoj objavi, penzionisani komandant Srpske garde Košta Četković prepričao je događaj iz rata 1992. godine koji mu i danas ne daje mira. U trenutku kada su sukobi u Bosni i Hercegovini bili na vrhuncu, Četković tvrdi da je spasio život Izudinu Bajraktareviću, pripadniku druge etničke grupe, od brutalnog napada jedinicama poznatim kao “Beli Orlovi”. Danas — više od trideset godina kasnije — on ga traži, nadajući se da je živ i da će ga jednom ponovo vidjeti.
Priča počinje 1992. godine, u jednom od najtežih perioda u ratnoj historiji regiona. Tada su se jedinice sukobljavale na više frontova, a atmosfera netrpeljivosti i straha bila je gotovo opipljiva. Četković je bio visoki oficir Srpske garde, poznat kao vojnik sa čvrstim stavom i disciplinom. U jednom trenutku je, kako opisuje, naišao na situaciju u kojoj je Izudin Bajraktarević bio zarobljen i predan na milost i nemilost ekstremnoj paravojnoj formaciji “Belih Orlova”.
Umjesto da zatvori oči ili okrene glavu — što je bila uobičajena reakcija u ratnom kaosu — Četković tvrdi da je odlučio intervenisati. “Nisam mogao da gledam kako se čovjek, koji nije nimalo opasan, baca na milost jedinicama koje su poznate po brutalnosti,” kaže on. Prema njegovim riječima, razgovarao je sa nadređenima, preuzeo odgovornost i osigurao Bajraktarevićev bijeg iz ruku opasnih militanata.
Ovaj dio priče je zapamćen kao trenutak suosjećanja usred rata — ali kako vrijeme prolazi, identitet i sudbina Izudina ostaju nepoznanica. Četković kaže da ga je uspio odvesti na sigurnije mjesto i da mu je tada rekao da će se čuti kasnije. Ali kasnije nikada nije došlo. Od tada — nema kontakta.
U nedavnoj objavi, Četković kaže da ga traži iz više razloga:
-
Želi da zna da li je Izudin preživio rat
-
Želi da ga upozna ponovo i vidi kako živi danas
-
Želi da se zahvali — licem u lice — čovjeku čiji je život spasio uprkos svemu
📍 Ovaj apel nije obojen mržnjom ni željom za revanšizmom, kao što bi neki možda očekivali od priča iz ratnih vremena. Naprotiv — riječ je o poruci koja se bazira na ljudskosti i pomirenju, čak i nakon teških iskustava. Četković naglašava da je rat promijenio mnoge, ali da se on nikada nije mogao pomiriti s idejom da je čovjek samo “etos i pripadnost” — već da je čovjek prije svega čovjek.
Poruka koju je Četković poslao javno glasi:
„Ako si živ, Izudine… nemam ništa protiv tebe — samo hoću da te vidim i čujem kako si sve ovo izdržao. Ako znaš ko sam — javi mi se.“
Ova poruka je izazvala brojne reakcije u regiji: neki je vide kao dirljivu priču o preživjelom humanizmu usred brutalnosti rata, a drugi kao podsjetnik da su iza svake uniformisane priče ostali životi koji zaslužuju mir i spokoj.
Bez obzira na političke, etničke ili historijske kontekste, priča Košte Četkovića o iznimnom činu koji je zauvijek obilježio njegov život — a sada ga vodi da traži čovjeka koji mu je ostao u sjećanju — podsjeća nas na jednu univerzalnu istinu:
Da čak i u najmračnijim trenucima, ljudskost može biti svjetlo koje preživi desetljeća.
#humanost #rat #pomirenje #Bosna #istorija #ljudiPrijePolitike #traženje #spasavanje #sjećanje #pomirenjePonovno
