- Zlatan Ibrahimović nije samo nogometna legenda, već i čovjek koji rijetko govori površno. U jednom od svojih rijetkih iskrenih intervjua otvoreno je govorio o vjeri, porodici i ličnim tragedijama koje su ga oblikovale.
Tokom američke turneje sa Milanom, Zlatan Ibrahimović, koji sada ima i ulogu savjetnika vlasnika kluba, otvoreno je govorio o svojim stavovima o vjeri, što je tema koja ga je ranije znala dovesti u kontroverze. Iako rijetko javno iznosi svoja lična uvjerenja, ovaj put je odlučio iskreno podijeliti svoja razmišljanja o vjeri i životu, koja su duboko protkana njegovim iskustvima i gubicima.
Novinarka je zanimalo kako Zlatan gleda na svoje vjersko nasljeđe, budući da potiče iz porodice u kojoj su se preplitale katoličke i muslimanske tradicije. Njegov odgovor je bio jasan – ne svrstava se ni u jednu religiju, već naglašava da mu je najvažnije načelo poštovanja. Njegova poznata tetovaža sa mantrama „samo mi Bog može suditi“ nije upućena protiv drugih, već je podsjetnik sebi samom na životne vrijednosti.
Ibrahimović je posebno dirljivo govorio o gubitku brata, koji je preminuo od leukemije. „Zašto Bog nije intervenisao?“, pita se Zlatan, izražavajući svoju bol i sumnju u božansku pravdu. Iako su se svi molili, osjećaj odsutnosti Boga u najtežim trenucima natjerao je Zlatana da prihvati filozofiju da je čovjek sam kreator svoje sudbine.
Zlatan se ponosi i tetovažama koje nosi na tijelu, među kojima su i budistički simboli. Namjerno ih je smjestio na leđa, da ne bi bio opterećen stalnim gledanjem u njih, izbjegavajući umor i pritom ne zaboravljajući vlastite vrijednosti. Ovaj detalj pokazuje koliko je Zlatan promišljen čovjek, koji kroz umjetnost na tijelu čuva duboke poruke.
Njegova životna priča započinje u Malmöu, gdje je rođen kao dijete jugoslavenskih migranata. Majka mu je Hrvatica, a otac Bosanac, koji su zajedno tražili bolju budućnost u Skandinaviji. Međutim, život u novoj zemlji nije bio lak, a Zlatan je odrastao u strogim uslovima.
Otac je uspostavio strogi policijski sat – osam sati navečer bio je limit nakon kojeg su čekale kazne. Svako kršenje pravila često je bilo praćeno grubim i agresivnim reakcijama, što je ostavilo dubok trag na Zlatanov karakter. Porodica se suočavala s dodatnim pritiscima i problemima još prije početka balkanskih ratova, a njihova sudbina u novoj zemlji često je bila ispunjena surovim okolnostima.
U svojoj autobiografiji „Adrenalin: Moja neispričana priča“, Zlatan otvoreno govori o teškim trenucima, uključujući i bolni gubitak brata Sapka. Sapko je preminuo od leukemije u samo 42. godini, a njegova smrt duboko je obilježila Ibrahimovića i ostavila trajnu emotivnu ranu.
Iako je poznat po svojoj samouvjerenosti i često nepokolebljivoj prirodi, Zlatan priznaje da mu je gubitak Sapka ostavio veliki emotivni teret. Zbog toga se fokusira na sadašnji trenutak, svjesno izbjegavajući razmišljanja o budućnosti ili starenju svojih tetovaža.
Zlatan Ibrahimović ostaje jedna od najsloženijih i najzanimljivijih figura sportskog svijeta – čovjek koji ne skriva svoje rane i razmišljanja, ali i onaj koji vjeruje da je život vlastita sudbina. Njegova poruka da „samo Bog može suditi“ više je poziv na ličnu odgovornost i poštovanje nego na bilo kakve vjerske predrasude.
