Max Primorac — ime koje se posljednjih sedmica često provlači u medijima — iznio je tvrdnju da je Bosna i Hercegovina “propala država”, te da je ključni razlog tome navodno dejstvo „muslimana u Sarajevu“. On u istoj analizi navodi da je, prema njegovom mišljenju, zbog tog odnosa čak usporena izgradnja projekata kao što je Južna interkonekcija — gasovoda koji je planiran da poveže BiH s evropskom gasnom mrežom.
Takve izjave — oštro isfiltrirane kroz nacionalnu i vjersku prizmu — automatski bacaju zemlju u rasprave koje su bolne, duboke i često besplodne. Da li je moguće da jedan investicioni ili infrastrukturni projekat bude usporen zato što neko smatra da vjera ili demografija određene regije „ometa napredak“? I još važnije — da li je opravdano, u 2025. godini, umjesto ozbiljne analize tehničkih i institucionalnih uzroka, lansirati optužbe koje dižu zidove podjela?
Pogledajmo realnost. Projekat Južne interkonekcije je godinama bio predmet dogovora, planova, međunarodnih pritisaka i pregovora — posebno u kontekstu energetske stabilnosti i diversifikacije energenata u regiji. Nedavno su predstavnici međunarodnih institucija i ambasada poručili da želе da izgradnja počne 2026. godine. To znači da — ako su do sada postojala odlaganja — razlog za to ne može biti identitet ljudi iz Sarajeva, nego političke procedure, konsenzusi, tehničke i diplomatske korake koje je neophodno završiti.
Ako zanemarimo atmosferu koju Pale pokušavaju prekriti nacionalističkim bajkama, ostaje gorak ukus retorike: umjesto konkretnih argumenata i činjenica — dobili smo optužbu. Ne “zbog neučinkovitosti institucija”, ne “zbog lošeg planiranja”, nego “zbog muslimana u Sarajevu”. To je jeftin trik. Trik koji služi da odvlači pažnju s odgovornosti, da prikrije loše odluke, da baci krivicu na drugi narod, vjersku grupu, geografsku adresu.
Takva retorika — osim što je moralno diskutabilna — ima i razoran efekat na društvo. Potiče gubitak povjerenja, strah od drugog, razdor, netrpeljivost. A najgore od svega — zatvara prostor za dijalog, saradnju i zajedničke interese. U zemlji u kojoj su infrastrukturni projekti vitalni za opstanak, gdje se ekonomski problemi svakodnevno množe — nisu nam potrebne podjele, nego razum. Ne optužbe, nego odgovornost.
Ako je zaista neshvatljivo za pojedine da mogu Bošnjaci — ili bilo ko — biti dio jedne države, da gradovi i regioni mogu biti mješoviti, da ljudi mogu živjeti zajedno bez mržnje, onda je problem u onima koji razdvajaju, a ne u onima kojima se prijeti. I svaki put kad se ovako govori — Srbija, Hrvati, Bošnjaci — svima nama padne dublji teret: teret povijesti, sumnje i očekivanja.
Zato je važno reći — jasno i glasno — da “propast države” nije uzrokovana čovjekom koji živi u Sarajevu, nego politikom koja u Bosni i Hercegovini bira strah kao glavni instrument. I da je stvarni problem — ne zajednica, već oni koji upravljaju državom, koriste institucije i manipulišu identitetima za lične ili grupne interese.
Ako Bosna i Hercegovina želi budućnost — mora prestati sa pričama koje dijele, vrijeđaju i dijele krivce po nacijama. I početi sa onima koje grade — puteve, gasovode, škole, zajedništvo i povjerenje. Jer — država ne propada zbog ljudi. Država propada kada oni koji upravljaju njome misle da je lakše kriviti nego graditi.
#BiH #Politika #Identitet #JužnaInterkonekcija #solidarnost #odgovornost #budućnost
