Svi volimo more, sunce i onaj osjećaj kad na plaži zaboravimo na svakodnevnicu. Ali šta ako se već od ranog jutra umjesto opuštanja suočimo s nervozom i „rezervacijama“ kao da smo na utakmici?
Hrvatske plaže, iako poznate po svojoj ljepoti, u poslednje vrijeme postale su poprište neugodnih scena koje sve češće dijele turisti na društvenim mrežama. Umjesto mirnog jutarnjeg kupanja i uživanja uz zvuk talasa, mnogi posjetioci se već u zoru suočavaju s nečim što nazivaju – „peškir-terorizmom“. Riječ je o praksi gdje turisti, ali i lokalni posjetioci, tokom noći ili veoma rano ujutru, ostavljaju peškire, stolice, ležaljke i razne lične stvari da bi zauzeli najbolje mjesto na plaži – a zatim nestanu na satima.
Ova pojava posebno je izražena u popularnim destinacijama poput Makarske, gdje turisti nerijetko nailaze na praznu plažu, ali doslovno nijedan slobodan kutak. Peškiri leže na svakoj stijeni, svakoj klupi, svakoj ravnoj površini – dok se njihovi vlasnici pojave tek mnogo kasnije, kad sunce već nemilosrdno prži.
Jedna žena iz Srbije podijelila je svoje iskustvo na Redditu, nakon što je, u pokušaju da rano ujutru zauzme mjesto za svoju porodicu, naišla na već „pokrivenu“ plažu – bez ijednog čovjeka u blizini. Njena fotografija izazvala je lavinu komentara i žustru diskusiju. „Kao da sam zakoračila u privatno dvorište, a ne na javnu plažu“, napisala je.
Mnogi korisnici složili su se da je ovakvo ponašanje bezobrazno, sebično i krajnje nekulturno. Neki su se šalili da bi peškire trebalo pokupiti i prodati na buvljaku. Drugi su uporedili ovu praksu sa ostavljanjem torbe na klupi u parku uz poruku „čuvaj mi mjesto“. U svakom slučaju, većina smatra da je javni prostor upravo to – javan, i da niko nema pravo da ga „prisvaja“ satima unaprijed.
Diskusiji su se pridružili i brojni Hrvati koji su priznali da i sami gube živce zbog ovog problema. Neki su pokušali da ga opravdaju – malim kapacitetom plaža i ogromnim brojem turista. Ali i među lokalnim stanovništvom ima mnogo onih koji vjeruju da se ovakva praksa mora što prije zaustaviti.
U pojedinim opštinama, komunalni redari su počeli da uklanjaju stvari ostavljene bez nadzora, a vlasnici ih mogu preuzeti tek nakon što plate kaznu. Iako ova mjera djeluje obećavajuće, problem je što se rijetko i nedosljedno sprovodi. U većini mjesta, pravila su nejasna ili potpuno izostaju, pa se sve svodi na snalažljivost i – često – nerviranje.
Turisti koji ne ustanu u šest ujutru osjećaju se zakinuto, kao da dolaze prekasno na nešto što bi trebalo da bude dostupno svima. Ljepota mora tada pada u drugi plan, jer borba za kvadrat hlada zasjeni sve.
Rješenje problema postoji, ali zahtijeva jasna pravila, dosljednu kontrolu i kulturološku promjenu. Potrebno je više redara, veće kazne, ali i kampanje kojima bi se i turisti i domaći upozorili na važnost poštovanja zajedničkog prostora. Na kraju, svi žele isto – da uživaju u ljetu, bez stresa i konflikta.
More ne bi smjelo biti privilegija onih s budilnikom u pet ujutru, nego pravo svih da se opuste, odmore i zaborave na svakodnevni haos. Jer, ako plaža postane novo bojno polje – čemu onda ljetovanje?
