- Gubitak bliske osobe mijenja sve – od svakodnevnih navika do pogleda na ljude oko sebe. Nakon smrti supruga, poznata pjevačica suočila se ne samo s tugom, već i s iznenađujućim ponašanjem ljudi koje je smatrala bliskima.
Po prvi put nakon smrti supruga, pjevačica se otvoreno oglasila o tome kako izgleda njen život bez njega. Iako je izjavila da se trudi biti jaka, priznala je da je suočena sa razočaranjem – ne zbog samoće, već zbog tišine onih od kojih to nije očekivala.
U centru pažnje našao se njen odnos s jednom kolegicom, s kojom je njen pokojni suprug imao dugogodišnju blisku vezu – i poslovnu i prijateljsku. Pjevačica je iskreno priznala da ju je iznenadilo što je ta osoba, iako je bila prisutna u najtežim trenucima – na komemoraciji i sahrani – nakon toga nijednom nije došla u njihov porodični dom. „Ne znam zbog čega je tako. Bila je tu kad je bilo najteže, ali poslije – ništa“, rekla je.
Pjevačica je objasnila da joj ne trebaju nikakve velike geste ni materijalna pomoć. Ono što joj najviše znači je obična riječ, razgovor, ljudska blizina. „Boli me kao čovjeka… Ljudi misle da ako imate porodicu i obaveze, ne treba vam podrška. A meni treba samo vrijeme s nekim“, istakla je emotivno.
Njen javni istup izazvao je brojne reakcije i otvorio širu društvenu temu: koliko smo spremni da budemo tu za one koji tuguju – i to ne samo odmah nakon gubitka, nego i mjesecima kasnije. Jer, kako navode stručnjaci, podrška u takvim trenucima često nije glasna niti vidljiva – već se ogleda u malim gestovima.
Ubrzo nakon što su njene riječi dospjele u javnost, druga strana, kolegica o kojoj se govorilo, nije iznijela nikakav komentar na ovu temu. Umjesto toga, na društvenim mrežama je objavila promotivni sadržaj vezan za nadolazeći koncert. Taj potez protumačen je kao jasan signal da ne želi ulaziti u javne rasprave o privatnim odnosima, barem za sada.
Izvori bliski njoj tvrde da je odluka da se ne oglašava možda vođena željom da osjetljive stvari ostanu daleko od javnosti. Jer, kako navodi jedan portal, u trenucima tuge i boli, komentari sa strane mogu donijeti više štete nego koristi.
Međutim, javnost je, očekivano, podijeljena. Jedni smatraju da je mogla naći vremena da bude uz prijateljicu, barem simbolično, dok drugi ističu da svi odnose i tugu proživljavaju na svoj način. Prema mišljenju psihologa, izbjegavanje kontakta sa ožalošćenima ne mora nužno značiti nemar ili hladnoću – već često dolazi iz nesigurnosti i straha da se ne kaže nešto pogrešno.
Bez obzira na to, to ne umanjuje osjećaj boli i usamljenosti onih koji ostaju. Jer, kako ističe pjevačica, najteže nije ono što se desi, nego ono što se ne desi – tišina, odsustvo, praznina tamo gdje je nekada bilo prijateljstvo.
Ova priča podsjeća da pravi odnosi ne žive u velikim trenucima, već u malim, tihim gestama. Pjevačica, uprkos svemu, nastavlja dalje – okružena onima koji su ostali. S druge strane, kolegica nastavlja radnim tempom, ne osvrćući se na komentare, što mnogi vide kao znak da ne želi dodatno komplikovati emotivne situacije.
Jer, u ovakvim trenucima, nije pitanje ko je u pravu, već ko je bio prisutan – i onda kad ništa nije bilo potrebno osim prisustva. I dok vrijeme prolazi, jasno je da bol ne prestaje, ali se ljudi prilagođavaju, nastavljaju živjeti – s novim pogledom na sve ono što su mislili da znaju o drugima.
