Ovaj čovjek je doživio apsurd prilikom izdavanja rodnog lista
Znate onaj osjećaj kad dan započnete s jednostavnim zadatkom, ali se vrlo brzo nađete u vrtlogu birokratskih apsurda? Upravo to je doživio jedan Zeničanin kada je otišao izvaditi rodni list za svoju kćerku. Umjesto rutinske procedure, dočekala ga je greška koja ne samo da je nelogična, nego i zabrinjavajuće otkriva dublje probleme u sistemu.
Kao što mnogi građani Bosne i Hercegovine već znaju iz vlastitog iskustva, kontakt sa državnim službama često podsjeća na igru strpljenja – s lošim pravilima i bez kraja. Ono što je trebalo biti jednostavno, pretvorilo se u niz apsurda, kulminirajući bizarnom činjenicom: prema izdatom dokumentu, njegova kćerka nije rođena u BiH – nego u Bugarskoj.
„Pogledao sam papir dva puta. Mislio sam da nisam dobro pročitao. Ali pisalo je jasno: mjesto rođenja – Bugarska“, ispričao je ogorčeno.
Uslijedio je trenutak nevjerice, a zatim i bijesa. Pogrešno upisano rodno mjesto djeteta, posebno u zemlji s tako komplikovanom administracijom, nije bezazlena greška. Takav propust može izazvati ozbiljne probleme – od nemogućnosti dobijanja pasoša do birokratskih zavrzlama koje koče osnovna prava djeteta i porodice.
Kako bi upozorio javnost, ali i izrazio vlastiti očaj, Zeničanin se obratio putem društvenih mreža. Na svom Facebook profilu podijelio je fotografiju spornog dokumenta i otvoreno prozvao institucije zbog njihove nekompetentnosti. Njegov post brzo se proširio i izazvao lavinu komentara drugih građana koji su dijelili slične priče.
„Zamislite da vam treba rodni list za poslovno putovanje ili upis djeteta u školu, a dobijete papir koji kaže da vaše dijete nije rođeno ovdje. Šta onda?“, pita se ogorčeno.
Prema njegovim riječima, zaposlenica na šalteru nije pokazala ni trunku empatije, već je bez trunke odgovornosti rekla da „to se zna desiti“ i ponudila da ispravi grešku – kao da je riječ o pogrešno upisanoj cifri, a ne o potpunoj promjeni identiteta.
Ovakvi slučajevi nisu izuzetak, već postaju sve češći simptom šireg problema – sistemske nesposobnosti i hronične neosjetljivosti javne uprave.
Građani sve češće dijele slična iskustva, a mnogi su izgubili nadu u bilo kakvu odgovornost ili poboljšanje. Umjesto da budu servis građanima, državne institucije često izgledaju kao zid protiv kojeg se ljudi svakodnevno zalijeću.
Ovaj slučaj je samo još jedan podsjetnik da administrativne greške nisu bezopasne – one imaju stvarne posljedice po stvarne ljude. Dok ne dođe do sistemskih promjena, čini se da ćemo još dugo imati više povjerenja u društvene mreže nego u šaltere državnih ustanova.
