- Aleksandra Prijović danas puni najveće dvorane u regionu, ali malo ko se sjeća da je kao četrnaestogodišnja djevojčica jednostavno zračila prirodnom ljepotom i skromnim šarmom. Njena muzička priča nije počela s velikim reflektorima, već s tihim samopouzdanjem i ogromnim talentom koji je bio nemoguće ne primijetiti.
Sa samo 14 godina, Aleksandra je bila oličenje prirodne ljepote, nevine gracioznosti i talenta koji je obećavao. Već tada su oni koji poznaju muzičku scenu znali da će pred njom biti velika karijera, ali rijetko ko je mogao zamisliti da će Prija jednog dana postati sinonim za nove standarde u regionalnoj muzici.
U njenom usponu mnogi su odmah povukli paralele s Cecom Ražnatović, ženom koja je decenijama unazad obilježila srpsku i balkansku scenu. Iako su dva potpuno različita karaktera i umjetnička izraza.
Njena muzika je senzualna, emotivna, i direktna – baš kao što su to bile Cecine pjesme u njenim najranijim godinama. Njihov glas možda nije identičan, ali nosi isti naboj – sirovu emociju i snagu žene koja zna šta hoće.
Međutim, ono što je Aleksandru zaista uzdiglo iznad običnih usporedbi je njena sposobnost da rasproda pet Arena u Zagrebu i tri Zetre u Sarajevu, podvig koji prema riječima mnogih, čak ni Ceca nikada nije ostvarila u tako kratkom vremenu.
Usporedbe s Cecom nisu je opterećivale, iako je u početku karijere osjećala sumnju i strah – može li se zaista mjeriti s balkanskom divom koju je oduvijek gledala kao uzor? Taj strah ubrzo je zamijenila snaga, jer su hitovi dolazili jedan za drugim, a publika je sve glasnije tražila još.
Važnu ulogu u njenom razvoju odigrala je i sama Ceca, koja joj je pružila podršku u ključnim trenucima, pokazavši time da istinske dive ne zaziru od konkurencije – već prepoznaju kvalitet i bodre mlade snage. Takvi gestovi su rijetki u industriji punoj sujete, i zato su još više odjeknuli u javnosti.
Kao i mnoge javne ličnosti, Aleksandra je tokom godina prošla kroz estetske promjene. Ipak, ono što je važno jeste da nije izgubila svoju autentičnost, baš kao što se ni Ceca nije odrekla onog šarma koji je krasio njene prve nastupe. Transformacija je bila tu da naglasi ono što već postoji – a ne da stvori lažnu sliku.
Zanimljivo je da su obje, Ceca i Aleksandra, zablistale veoma mlade – prva s petnaest godina 1988. godine, druga sa četrnaest, kada je njena fotografija iz 2009. godine na Instagramu izazvala talas emocija. Umiljati osmijeh, prirodan izgled i držanje koje odaje samopouzdanje – podsjetili su mnoge na Cecine prve korake.
Njen glas, njena iskrenost i bliskost s publikom čine je istinskom zvijezdom novog vremena. Nema skandala, nema teatralnosti – samo rad, talenat i neiscrpna energija na svakom koncertu. I upravo zbog toga mnogi smatraju da tron balkanske muzičke scene pripada onima koji ga ne traže, nego ga zasluže.
Aleksandra Prijović više ne stoji u sjeni Cece – ona stoji rame uz rame, sa svojom pričom, svojim glasom i svojom armijom fanova. A to je najveći uspjeh koji jedna mlada žena iz Srbije može ostvariti u svijetu estrade.
