U društvu koje je godinama opterećeno teškim sjećanjima, nerazriješenim emocijama i stalnim vraćanjem na prošlost, ponekad se pojavi glas koji ne traži pažnju, ne podiže tenzije i ne poziva na sukob. Takav glas dolazi od čovjeka koji je rat osjetio na vlastitom tijelu i životu. Ratni vojni invalid i bivši borac Vojske Republike Srpske uputio je poruku koja je, uprkos svemu što nosi iza sebe, mirna, razumna i duboko ljudska. Njegove riječi nisu napad ni optužba, već apel koji se može shvatiti kao vapaj običnog čovjeka da se konačno stane s beskrajnim podjelama.
On govori iz perspektive nekoga ko je izgubio zdravlje, dio mladosti i mnoge prijatelje. I upravo zato njegove riječi imaju posebnu težinu. Ne govori o pobjedama, zastavama ili ideologijama, već o ljudima koji danas žive jedni pored drugih, dijele iste ulice, iste brige i iste probleme. Njegova poruka je jednostavna: pustite Srbe, Muslimane i Hrvate u Bosni i Hercegovini da sami rješavaju svoje odnose, bez stalnog miješanja, huškanja i podgrijavanja starih rana.
U njegovim rečenicama nema mržnje prema drugima, niti pokušaja da se bilo ko proglasi krivcem. Naprotiv, osjeća se umor od konflikta i želja da se konačno živi normalno. On podsjeća da su u ratu stradali ljudi svih nacionalnosti, da su majke plakale na svim stranama i da bol nema etničku pripadnost. Upravo zbog toga smatra da stalno vraćanje na podjele ne donosi ništa dobro onima koji danas pokušavaju preživjeti od svog rada.
Posebno snažan dio njegove poruke odnosi se na obične ljude, one koji nisu donosili odluke, nisu crtali granice i nisu vodili politiku. Ti ljudi danas žele posao, sigurnost, mir i budućnost za svoju djecu. Ne žele da im se svakodnevno nameće osjećaj krivice, straha ili neprijateljstva prema komšiji koji se zove drugačije ili ide u drugu bogomolju. Žele normalan život, bez stalnog podsjećanja na rat koji je davno završio, ali nikada do kraja ostavljen iza sebe.
On otvoreno kritikuje one koji stalno govore u ime naroda, dok istovremeno žive daleko od stvarnosti. Političari, razni predstavnici i glasni tumači prošlosti, kako kaže, često nemaju pojma kako izgleda svakodnevni život ljudi koji se bore da plate račune i zadrže dostojanstvo. Dok se oni nadmeću izjavama, obični ljudi pokušavaju graditi suživot, često tiho i bez medijske pažnje.
Posebno je važno što njegova poruka dolazi bez poziva na osvetu ili revanšizam. On ne traži zaborav, ali traži razum. Traži da se prizna patnja svih i da se prestane koristiti bol kao političko sredstvo. Mir, kako kaže, nije slabost, nego jedini način da nova pokoljenja ne nose teret koji nisu zaslužila.
Ova poruka nije važna zato što dolazi s jedne strane, već zato što dolazi od čovjeka koji je imao razlog da mrzi, ali je izabrao da ne mrzi. U vremenu glasnih riječi i praznih poruka, ovakvi apeli podsjećaju da je ljudskost jača od ideologije i da je dijalog uvijek bolji od sukoba. Ako se ikada želi stabilna budućnost, ona mora početi slušanjem upravo ovakvih glasova – tihih, umornih, ali iskrenih.
#mir #ljudskost #zajednistvo #Bosna #zivotbezmrznje #suživot #porukamiru #razum #buducnost #obicniljudi #empatija
