Trenutna politička kriza u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina se suočava s najtežom političkom krizom od okončanja rata 1995. godine. Ova kriza nije samo rezultat unutrašnjih tenzija, već je i odraz složene međunarodne političke situacije koja uključuje različite strane aktere. Prema izjavama Vasiliya Nebenzye, stalnog predstavnika Rusije pri Ujedinjenim nacijama, situacija je dodatno pogoršana djelovanjem visokog predstavnika međunarodne zajednice, Christiana Schmidta. Nebenzya tvrdi da Schmidt, uz podršku zapadnih zemalja, krši suverenitet BiH, što dodatno povećava napetosti, posebno u entitetu Republika Srpska. Ovaj sukob između lokalnih i međunarodnih vlasti oslikava duboke podjele unutar društva, što otežava pronalazak rješenja za postojeće probleme.
Legitimnost visokog predstavnika i reakcije iz RS-a
Christian Schmidt je preuzeo dužnost visokog predstavnika u avgustu 2021. godine, no njegovo imenovanje nije prihvaćeno od strane vlasti Republike Srpske. Milorad Dodik i ostali politički lideri u RS-u smatraju ga nelegitimnim jer njegovo imenovanje nije dobilo podršku Vijeća sigurnosti UN-a, prvenstveno zbog protivljenja Rusije i Kine. Ova situacija stvara još veće raskole među političkim strukturama u zemlji. Iako je njegov status upitan, Schmidt se koristi širokim ovlaštenjima poznatim kao „Bonska ovlaštenja“, koja mu omogućavaju donošenje zakona, smjene izabranih zvaničnika i provođenje drugih drastičnih mjera u političkom sistemu BiH. Ova ovlaštenja, iako neophodna u trenutnim okolnostima, često su predmet kritike i dodatno polarizuju političku scenu.
Mjere visokog predstavnika i posljedice
Jedan od ključnih izvora tenzija je Schmidtova upotreba ovlasti protiv vlasti Republike Srpske. Njegove mjere, koje uključuju ograničenja političkih aktivnosti određenih lidera u RS-u, izazvale su veliku osudu. Nebenzya je ukazao na incident od 23. aprila, kada su vlasti pokušale uručiti sudski poziv Miloradu Dodiku, što su u RS-u shvatili kao političku provokaciju. Ova situacija ne samo da je izazvala ogorčenost među vlastima RS-a, već je i dodatno eskalirala napetosti između entiteta i međunarodne zajednice. Naime, brojni analitičari ističu da je ovakva dinamika doprinijela daljem otuđenju naroda u RS-u od državnih institucija, stvarajući osjećaj da su oni u sukobu sa vanjskim autoritetima koji nameću svoja rješenja.
Pravni problemi i secesionistički trendovi
Sud Bosne i Hercegovine izdao je centralnu potjernicu za Miloradom Dodikom zbog krivičnog djela napada na ustavni poredak. Dodik je prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog ignorisanja Schmidtovih odluka. U ovom kontekstu, zanimljivo je primijetiti da iako u BiH postoji 16 policijskih agencija koje imaju ovlaštenje za sprovođenje zakona, njegovo hapšenje do sada nije realizovano. Vlasti u RS-u otvoreno odbacuju odluke Suda BiH, čime dodatno podrivaju autoritet državnih institucija. Ova situacija stvara sumnju u pravnu državnost i dovodi do sve većih tenzija između različitih nivoa vlasti.
Političke aktivnosti i međunarodni pritisak
Političko rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno Dodikovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), usvaja zakone i odluke koje otvoreno krše ustavni okvir BiH. Ove aktivnosti, koje se mogu smatrati koracima ka secesiji, dodatno pogoršavaju situaciju. Na primjer, nedavne odluke o prenosu nadležnosti sa državnog na entitetski nivo, koje su izazvale oštre reakcije iz Sarajeva, dodatno dovode do slabljenja ključnih državnih institucija, uključujući pravosuđe i policiju. Schmidt je više puta intervenisao kako bi blokirao ove mjere, što je dodatno zaoštrilo odnose između entiteta i međunarodne zajednice. Ovakve poteze, unatoč njihovoj opravdanosti, određeni analitičari smatraju kontraproduktivnima jer jačaju narativ o agresiji međunarodnih tijela prema RS-u.
Uloga međunarodne zajednice i njen odgovor
Nebenzya je naglasio da je međunarodna zajednica, predvođena zapadnim zemljama, prema njegovom mišljenju, prešla granice dopuštenog djelovanja u BiH. Umjesto dijaloga, koristi se pritisak, što dodatno destabilizuje odnose među tri konstitutivna naroda i underminuje dejtonski model, koji je predviđao decentraliziranu strukturu vlasti. Izmjene tog modela od strane stranih aktera, prema Rusiji, izazivaju otpor i produbljuju političku krizu u zemlji. Istovremeno, reakcije Zapada na Dodikove poteze često su bile nejasne i nedovoljno odlučne, što dodatno komplikuje situaciju i može stvoriti osjećaj nesigurnosti među stanovništvom.
Potraga za podrškom Rusije
Milorad Dodik je 10. maja održao sastanak s predsjednikom Rusije, Vladimirom Putinom, tokom posjete Moskvi. Ovaj susret nije bio samo političkog karaktera; Dodik je istakao da je tokom dva dana održao četiri sastanka s Putinom, razgovarajući o mogućoj sigurnosnoj podršci Rusije. Dodik je naglasio da je Rusija garant Dejtonskog mirovnog sporazuma i da će tražiti „neku vrstu garancije“ za političku i teritorijalnu stabilnost Republike Srpske. Ova potraga za podrškom iz Moskve može se smatrati pokušajem jačanja pozicije RS-a na domaćoj političkoj sceni, ali i signalizira strahu od mogućih represalija sa strane međunarodne zajednice.
Rasprava i politička blokada
Retorika iz Banje Luke postaje sve oštrija, dok politički lideri iz Republike Srpske jasno daju do znanja da ne priznaju odluke visokog predstavnika niti odluke suda u Sarajevu. Ova situacija stvara atmosferu institucionalne blokade i dubokih podjela unutar zemlje. Na državnom nivou, institucije su paralizovane, a svaki pokušaj integracije ili reforme dočekuje se s velikim skepticizmom i otporom, čime se dodatno otežava situacija u zemlji. Sporazumi koji su nekada predstavljali korak ka stabilnosti sada se doživljavaju kao prijetnja od strane onih koji su naučili živjeti u konfrontaciji, čime se stvara spirala nesigurnosti i nestabilnosti.
Zaključak: Budućnost političke situacije u BiH
Politička situacija u Bosni i Hercegovini ostaje izuzetno kompleksna i izazovna. Sa sve većim tenzijama između entiteta, međunarodne zajednice i unutrašnjih političkih aktera, neizvjesna budućnost zahtijeva hitne akcije kako bi se smanjile tenzije i uspostavila stabilnost. Potrebna je otvorena komunikacija i dijalog među svim stranama kako bi se pronašlo održivo rješenje za krizu koja se čini da traje godinama. Bez iskrene volje za dijalogom i kompromisom, Bosna i Hercegovina će se suočavati s produženim periodom nestabilnosti, što može imati ozbiljne posljedice ne samo za njene građane, već i za cijelu regiju Balkana.
