SAVO MINIĆ VRAĆA MANDAT PREMIJERA RS-A: POLITIČKI MANEVAR I PRIZNANJE PRAVNE GREŠKE
Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je uzburkana nakon informacije da je Savo Minić odlučio vratiti mandat predsjednika Vlade Republike Srpske. Iako se zvanično govori o tehničkim razlozima i rekonstrukciji Vlade, u pozadini ovog poteza krije se mnogo ozbiljnije pitanje – da li je aktuelna Vlada RS-a uopće bila zakonito imenovana. Ova odluka dolazi u trenutku kada se očekuje razmatranje ustavnosti cijelog procesa pred relevantnim pravosudnim institucijama.
Sam čin vraćanja mandata, iako na prvi pogled djeluje kao formalnost, u političkom smislu predstavlja neobično priznanje da je u prethodnoj proceduri postojala greška. Naime, Minić je imenovan na prijedlog Milorada Dodika, u periodu kada je njegov politički i pravni status bio ozbiljno osporavan. Upravo zbog toga, dio javnosti i pravnih stručnjaka od početka je tvrdio da je Vlada RS-a formirana na klimavim temeljima, što je kasnije dovelo i do pravnih inicijativa.
Zvanično obrazloženje vlasti jeste da se radi o rekonstrukciji Vlade i potrebi da se određeni ministri zamijene ili preraspodijele. Međutim, politička realnost govori nešto drugo. Vraćanjem mandata, a zatim njegovim ponovnim prihvatanjem, pokušava se resetovati cijeli proces i izbjeći situacija u kojoj bi sudska odluka mogla proglasiti prethodnu Vladu neustavnom. Takav scenario bi imao ozbiljne posljedice, ne samo po aktuelnu vlast, već i po sve odluke koje je Vlada do sada donijela.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste činjenica da se ovim potezom indirektno priznaje da predlagatelj Vlade u datom trenutku nije imao pun pravni legitimitet. To baca sjenu ne samo na Minićev mandat, već i na način na koji se u Republici Srpskoj često tumače ustavne i zakonske norme – fleksibilno, selektivno i prema političkoj potrebi.
U političkim krugovima ovaj potez se tumači kao taktičko povlačenje, a ne kao stvarna promjena kursa. Ideja je jasna: vratiti mandat prije konačne odluke suda, pa zatim istu osobu ponovo imenovati kroz formalno ispravnu proceduru. Time bi se vlast pokušala zaštititi od eventualnog pravnog poraza i gubitka političkog kredibiliteta.
Reakcije javnosti su podijeljene. Jedan dio građana smatra da je ovo još jedan dokaz pravne nesigurnosti i političke improvizacije, dok drugi tvrde da je bolje ispraviti grešku nego ući u otvoreni institucionalni sukob. Ipak, ne može se ignorisati činjenica da ovakvi potezi dodatno urušavaju povjerenje u institucije i ostavljaju utisak da se zakoni primjenjuju samo kada to odgovara vladajućim strukturama.
Cijela situacija još jednom pokazuje koliko su politika i pravo u Bosni i Hercegovini isprepleteni, te kako se ustavna pitanja često rješavaju političkim dogovorima umjesto jasnim i dosljednim poštovanjem zakona. Bez obzira na ishod, slučaj Save Minića ostat će zapamćen kao primjer kako se institucionalne slabosti koriste za očuvanje političke stabilnosti – makar ona bila samo prividna.
Na kraju, ostaje otvoreno pitanje: da li će se ovakva praksa nastaviti i u budućnosti, ili će ovaj slučaj poslužiti kao upozorenje da se ustavne procedure ne mogu beskonačno zaobilaziti. Jedno je sigurno – politička odgovornost se ponovo pokušava zamijeniti formalnim trikovima, a cijenu takvih poteza, kao i uvijek, na kraju plaćaju građani.
#politika #RepublikaSrpska #BosnaiHercegovina #VladaRS #pravnaDržava #ustav #institucije #političkaKriza #Balkan
