Porodica nije uvijek ono što je zapisano u dokumentima – često je mnogo više od toga. U vremenu kada su porodične strukture sve složenije, priče poput one Viki Miljković i njenog supruga Dragana Taškovića Tašketa pokazuju da harmonija nije nemoguća, čak i kada dolazi iz različitih brakova, zemalja i generacija. U nastavku možete pročitati puno više o ovoj njihovoj priči.
- Viki Miljković i Dragan Tašković Taške, muzički par poznat domaćoj javnosti, više od 18 godina njeguju skladan brak, a njihova svakodnevnica ispunjena je toplinom, međusobnim razumijevanjem i porodičnim vrednostima koje su s vremenom samo ojačale. Uprkos tome što su odrasli u različitim porodicama i odvojeni kilometrima, Jelena i Andrej su razvili blizak i iskren odnos. Ta njihova povezanost nije nešto što se podrazumijeva – to je rezultat truda, otvorenosti i međusobnog poštovanja koje je, kako kaže Viki, prirodno raslo kroz godine. Jelena se aktivno uključila u bratov život, ne samo kao sestra, već i kao podrška u školskim izazovima.
Komunikacija između njih dvoje odvija se najčešće putem aplikacije Viber, što dodatno pokazuje kako savremene tehnologije mogu povezati ljude i održati porodične veze bez obzira na udaljenost. Jelena ne propušta priliku da svom bratu pomogne, savjetuje ga i motiviše, a Viki s ponosom ističe da između njih postoji iskreno međusobno povjerenje i ljubav. Iako nije Jelenina biološka majka, Viki ju je od samog početka prihvatila kao svoju, bez nametanja, već s iskrenim poštovanjem prema njenom identitetu i životu.
- S druge strane, Jelena nije zaboravila svoje korijene. U svom restoranu u Njemačkoj ponosno izlaže harmoniku svoga oca – instrument na kojem je Taške prvi put zasvirao. Taj detalj nije samo dekoracija, već simbol porodične povezanosti, muzičke tradicije i ljubavi prema zemlji iz koje potiče. Sam Taške često javno govori o svojoj ćerki s posebnom emocijom i ponosom. Za njega, Jelenin uspjeh u dijaspori nije samo profesionalno dostignuće, već i potvrda da su vrijednosti koje je pokušao prenijeti na svoju djecu – ljubav, rad, poštovanje prema porodici – zaživjele na pravi način.
U društvu gdje su porodične podjele, posebno one koje dolaze iz prethodnih brakova, čest izazov, porodica Miljković-Tašković predstavlja pozitivan primjer. Oni su pokazali da su ljubav, otvorenost i svakodnevna posvećenost mnogo važniji od formalnih granica i porekla.
Na kraju, njihova priča je mnogo više od odnosa između maćehe i pastorke. To je priča o porodici koja se ne mjeri krvlju, već osjećajem pripadnosti. O bratu i sestri koji, uprkos životima u različitim državama, uspijevaju održati čvrstu vezu. O roditeljima koji djecu ne uče riječima, već primjerom.
U vremenu kada se sve češće čuje da porodica gubi na značaju, ovaj primjer pokazuje da se vrijednosti još uvijek prenose – i da one ne poznaju granice, ni fizičke ni emotivne. Porodica Miljković-Tašković nije savršena po definiciji – ali je skladna po izboru, što je možda i najveća vrijednost koju jedno domaćinstvo može imati.
