- Nesreće u avijaciji rijetko kada ostanu bez odgovora, ali ova tragedija iz 1976. godine nad Hrvatskom bila je drugačija. Ne samo da je odnijela živote 176 ljudi, već je godinama izazivala pravne bitke, političke tenzije i pitanja na koja se dugo tražio odgovor.
Tragedija koja se dogodila 10. septembra 1976. iznad Vrbovca, kod Zagreba, ostala je upisana kao jedna od najsmrtonosnijih avionskih nesreća u bivšoj Jugoslaviji i jedina takva u istoriji Britiš Ervejza. Tog kobnog dana, nebo iznad Hrvatske bilo je poprište direktnog sudara dva aviona – jednog jugoslovenskog i jednog britanskog.
Kontrolor leta iz Zagreba izdao je posljednju instrukciju pilotima Jugoslovenskog aviona: „Zadržite se sada na toj visini i javite prolazak Zagreba“. Nažalost, taj poziv stigao je samo nekoliko sekundi prije katastrofe. Na visini od 10.000 metara, pri skoro 900 km/h, avioni su se frontalno sudarili. Levo krilo DC-9 zarezalo je kroz kabinu i prednji dio putničkog prostora Tridenta, izazvavši momentalnu dekompresiju i raspadanje britanskog aviona. Nijedna osoba nije preživjela – 176 putnika i članova posade poginulo je na licu mjesta.
Kao glavni uzrok nesreće označena je ljudska greška u kontroli letenja u Zagrebu. Tadašnji sistemi nadzora letenja bili su tehnološki zastarjeli, a broj obučenih kontrolora nedovoljan za obim posla. Kontrolor Gradimir Tasić, koji je tog dana radio smjenu, osuđen je na sedam godina zatvora, iako se kasnije otkrilo da je tri dana zaredom radio 12-časovne smjene, što je znatno umanjilo njegovu odgovornost.
Ono što je dodatno zakomplikovalo situaciju bio je politički kontekst – Jugoslavija je bila tampon zona između Zapada i Istočnog bloka, a mnoge zapadne avio-kompanije koristile su njen zračni prostor izbjegavajući teritorije pod sovjetskom kontrolom. Ova tragedija bacila je sjenu na pouzdanost jugoslovenskih kontrola letenja i izazvala burne reakcije međunarodne zajednice.
Britiš Ervejz je tri godine nakon nesreće tužio SFRJ pred Okružnim sudom u Beogradu, tražeći nadoknadu štete. Sudska borba trajala je decenijama – od 1979. pa sve do 2016. godine. Prvobitna presuda iz 2011. bila je u korist Britiš Ervejza, a predviđala je isplatu od preko milion eura.
Ustavni sud je 2016. godine zaključio da je Britiš Ervejzu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, ali nije potvrđena povreda prava na pravično suđenje. Time su se iscrpila sva pravna sredstva u Srbiji, pa je slučaj iznesen pred Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Ova međunarodna dimenzija pokazala je koliko duboko su korijeni ovog slučaja prodrli u pravosudni sistem i međunarodne odnose.
Pored Britiš Ervejza, još 19 članova porodica nastradalih putnika podnijelo je tužbe za naknadu štete pred sudovima u Beogradu. Među njima su bili uglavnom rođaci poginulih članova posade britanskog aviona. Ovi procesi dodatno su rasvijetlili manjkavosti u tadašnjem sistemu pravne zaštite stranih državljana.
Stanovnici Vrbovca i danas se sjećaju dana kada su dijelovi aviona, torbe i lične stvari padali s neba, dok je nebo bilo crno od dima. Prizori stravičnih scena – tijela vezana za sjedišta, ljudi koji su pokušali da pobjegnu iz kabina – ostali su duboko urezani u kolektivno pamćenje lokalnog stanovništva. Na mjestu nesreće podignut je jednostavan krst u znak sjećanja na sve žrtve.
Ova nesreća ostaje simbol tragičnih posljedica ljudske greške, tehničke zapuštenosti i pravne neefikasnosti. Takođe je pokazala koliko su važne reforme u avio-saobraćaju, naročito u kontroli letenja i sigurnosnim protokolima. Posljedice ovog slučaja još uvijek odjekuju – ne samo kroz zakone i presude, već i kroz sjećanja na izgubljene živote.
Tragedija iznad Zagreba ostaje podsjetnik da je u avijaciji svaki detalj važan, i da jedan previd može imati nesagledive posljedice. A za porodice žrtava – ova priča nikada neće biti završena, jer je ono što su izgubili mnogo više od materijalne štete.
