- Svijet je u 2025. godini ispunjen tenzijama i neizvjesnostima, a ljudi sve više osjećaju strah zbog događaja koji se čine van kontrole. Među brojnim predviđanjima i nagađanjima, jedna neobična japanska grafička novela iz 2021. godine izazvala je posebnu pažnju, najavljujući nešto značajno baš za 5. juli 2025. godine.
Japanska autorka Rio Tacuki svojim stripom „Vizije sutrašnjice“ izazvala je globalnu buru reakcija zbog misterioznog datuma koji je u stripu označen kao dan nečega kobnog i nepoznatog. Iako u romanu nije precizirano šta će se tog dana dogoditi, ovaj jednostavan i zagonetni detalj pokrenuo je lavinu interpretacija i strahova širom svijeta. Ono što je na početku izgledalo kao umjetnička fikcija, brzo je postalo predmet ozbiljnih spekulacija i panike.
Teoretičari zavjera, ljubitelji mračnih simbola i analitičari svakog kadra počeli su tumačiti strip kao proročanstvo – tvrdili su da se iza datuma kriju veliki zemljotresi, smak svijeta, pa čak i božanske kazne. Društvene mreže su dodatno rasplamsale ovu teoriju, postajući prostor za viralne klipove i širenje niza različitih tumačenja povezanih sa globalnim krizama i prirodnim katastrofama.
Širenje ovih priča prouzrokovalo je stvarne ekonomske posljedice, naročito u turističkoj industriji Japana, gdje su otkazivanja rezervacija prema Japanu skočila i do 80%. Avio-kompanije su bile primorane da prepolove broj letova, dok su ljudi sa raznih krajeva Azije i Evrope birali alternativne destinacije, uplašeni nepoznatom prijetnjom povezanu sa datim datumom.
Uprkos ovom rastućem strahu, japanske vlasti su pokušale da umire javnost, a guverner prefekture Mijagi, Jošihiro Murai, pozvao je građane da ne vjeruju u neprovjerene mitove i lažne proroke. Ipak, njegove riječi često su se gubile u moru viralnih sadržaja i panike koja je već uzela maha.
Ovaj fenomen je savršen primjer kako fikcija, ako se nepravilno tumači i prenosi, može imati stvarne posljedice u društvu. Nije toliko važno šta je autorka zaista željela da poruči svojim stripom, već kako je javnost interpretirala simboliku i datum, što je dovelo do globalne histerije i sumnji.
Stručnjaci upozoravaju na takozvani fenomen sugestivne mase, gdje velike grupe ljudi prihvataju određenu ideju, što joj daje privid stvarnosti i moć da utiče na njihove emocije i ponašanje.
Međutim, većina Japanaca nije pokazala znakove panike, a mlađi ljudi, upoznati sa žanrom mange, shvatili su da se radi o umjetničkoj simbolici, a ne stvarnim proročanstvima. Za njih je strip bio fikcija, iako uzbudljiva, ne više od toga.
Kako su se stvari razvijale, japanske zvanične institucije pozvale su medije i influensere da ne šire lažne vijesti i senzacionalizam, upozoravajući na ozbiljne posljedice koje takve priče mogu izazvati po društvo, ekonomiju i povjerenje u zvanične izvore informacija. Sve to pokazuje koliko je danas važno kritički pristupati informacijama i ne dozvoliti da nas emocije ili viralni sadržaji zaslijepе.
5. juli 2025. godine možda neće biti ništa posebno, ili može proći neprimijećeno, ali način na koji smo reagovali na njegovu najavu predstavlja ključnu lekciju za cijeli svijet. Strah od nepoznatog i spremnost da prihvatimo prijetnju bez dokaza možda su veći problem od samog događaja.
Na kraju, najveće pitanje koje nam ostaje nije šta će se dogoditi tog dana, već zašto smo toliko lako povjerovali da se nešto strašno sprema. Ova situacija nas podsjeća koliko je važno razlikovati fikciju od stvarnosti i kako ne smijemo dopustiti da nam nerealne priče upravljaju životima.
Rio Tacuki, umjetnica iza ove neobične priče, postala je simbol vremena u kojem se granice između mašte i stvarnosti brišu, a jedan crtež može postati više od umjetnosti – postaje društveni fenomen sa moćnim uticajem. Rođena u Hirošimi, Tacuki je izrastala u tišini i povučenosti, stvarajući iznutra kompleksne i simbolične radove, ali nikada nije zamišljala da će njena fikcija pokrenuti toliku buru.
5. juli 2025. već je ostao upamćen, ne po događajima koji će tog dana uslijediti, već po moći kolektivne svijesti da stvori i prihvati strah – moć koja može biti jednako snažna kao i stvarne katastrofe. Zato je važno da učimo i rastemo, shvatajući da nije opasna sama fikcija, već način na koji je prihvatamo i dijelimo
