U Sarajevu je nedavno sprovedena anketa koja je na prvu loptu zvučala kao recept za svađu, prepirku ili barem podignutu obrvu: prolaznicima je postavljeno pitanje „Koju državu najviše mrzite?“. U vremenu kada se mržnja i nesporazumi često serviraju brže od jutarnje kafe, mnogi su očekivali salvu emocija, nacionalnih naboja i mnoštvo „historijskih lekcija“ na ulici. Međutim, desilo se ono što niko nije očekivao — većina građana je odgovorila jednostavno, smireno i gotovo prkosno: „Ne mrzim nijednu državu.“
Taj odgovor nije bio izgovoren tek reda radi; dolazio je od ljudi koji su prošli kroz ratove, kroz raspade država, kroz političke cirkuse i beskrajne medijske prepirke. I možda baš zato, u tim odgovorima se osjetio umor od podjela, ali i neka tiha snaga. Jedan prolaznik je rekao: „Šta će mi mržnja? Meni je dosta svega. Ljudi su ljudi, gdje god da ideš.“ Ova rečenica, jednostavna i skromna, nosi težinu jedne cijele generacije koja je odlučila da više neće biti talac prošlosti.
Neki su se čak i našalili, pokazujući tipični bosanski duh koji preživi i najgora vremena. Jedan od ispitanih, uz smijeh, rekao je da mrzi samo „državu koja mu ne vraća porez“, ali kad su mu ponudili da odabere pravu državu iz svijeta — samo je odmahnuo rukom i rekao da za to nema potrebe. Ovakve reakcije pokazuju da Sarajevo, uprkos svim političkim i društvenim turbulencijama, i dalje nosi u sebi neku vrstu civilizovane tvrdoglavosti — onu koja odbija zapaliti se mržnjom čak i kad joj se ponudi šibica.
Naravno, bilo je i onih koji su kritički govorili o određenim vladama ili politikama, ali čak ni tada nije bilo govora o mržnji prema narodima. Ljudi su pravili jasnu razliku između vlade i naroda, između politike i običnog čovjeka. To je razlika koju mnogi političari i mediji često brišu, ali obični ljudi je itekako razumiju.
Ova anketa je zapravo pokazala nešto što se rijetko čuje naglas: da građani Sarajeva, bez obzira na sve kroz šta su prošli, imaju sposobnost da biraju smirenost umjesto bijesa, razum umjesto predrasuda i ljudskost umjesto osvete. To nije mali uspjeh — to je civilizacijski iskorak.
Možda je to poruka koja bi mogla poslužiti cijelom regionu: mržnja je teret koji se nosi sam, niko ga ne preuzima od vas. A kad odlučiš da taj teret spustiš, svijet izgleda lakši, komšiluk pristojniji, a budućnost jasnija. I možda, samo možda, ovo je dokaz da je običan čovjek uvijek mudriji od političara koji ga pokušavaju uvjeriti da mržnja mora biti svakodnevna obaveza.
Na kraju dana, Sarajlije su pokazale da imaju čvrst stav — ali to je stav protiv mržnje. I možda je baš to najljepši odgovor koji jedan grad može dati.
#Sarajevo #tolerancija #suživot #mir #anketa #ljudi #BiH #optimizam #budućnost #bezmržnje
