Dodik se posljednjih dana ponovo oglasio i digao političku temperaturu do maksimuma. Njegova glavna poruka je da presuda protiv njega “ne postoji”, da je “nelegitimna”, da Sud i Tužilaštvo BiH nemaju nadležnost nad RS-om i da se kreće u “zaštitu interesa entiteta”. Time ne šalje samo običnu izjavu, nego poruku koja udara direktno u temelje sistema vlasti u BiH. Ističe da će RS preduzeti korake da ospori proces protiv njega i da neće prihvatiti odluke iz Sarajeva. Ovakav ton nije nešto novo, ali sada dolazi dok je politički pritisak već bio ogroman, i zato je reakcija mnogo jača.
Ono što je posebno “zapeklo” jeste dodatna poruka da institucije države BiH više nisu prihvatljive i da RS “ne želi da bude dio nečega što je izvan njenog interesa”. U prevodu: ne priznajemo državu ako nam se ne sviđa. To je suština. A kad politički lider počne negirati institucije, onda se negira i pravni poredak. Time se stvara atmosfera u kojoj bi neko mogao da pomisli da se zakoni mogu samo izabrati po volji, a to je najopasniji teren, jer zakon vrijedi samo dok vrijedi za sve.
Posebna dimenzija dolazi iz Srbije. Poruke odatle govore da se neće podržati hapšenje ili privođenje Dodika, što stvara sliku da bi eventualno sprovođenje državnih odluka izazvalo regionalnu tenziju. Drugim riječima — nije više riječ samo o internom sukobu u BiH, nego o političkom problemu koji prelazi granice.
Za građane ovo postaje više od političke zabave. Jer kada institucije prestanu funkcionisati uniformno, dolazi pravna anarhija. Ako Sud BiH za neke odluke “ne postoji”, šta će sutra biti sa penzijama, zdravstvom, investicijama, hapšenjima, granicama? Ljudi mogu izgubiti povjerenje, a povjerenje je valuta ozbiljnija od bilo kojeg novca. Kada povjerenja nema — društvo se raspada iznutra.
Još ozbiljniji problem je retorika koja narod gura u stanje emocionalne blokade. “Mi protiv njih”, “oni nas uništavaju”, “borba za opstanak” — to su poruke koje ne stvaraju budućnost nego provociraju strah. A strah je najbolji alat političara, ali najgori neprijatelj naroda.
Dodikova strategija djeluje kao pokušaj da se izbjegne institucionalna odgovornost, ali cijenu ne plaćaju političari, nego obični ljudi. Nije ovo pitanje ko koga voli, nego da li će građani imati mir, posao i sigurnost. A dok se politička elita igra vatrom, narod se pita: “Ako sutra institucije padnu — ko nas štiti?”
#politika #bih #dodik #institucije #narod #buducnost
