Milorad Dodik ponovo uzdrmao: “Ako me zatvore — 49% teritorije ide!”
Nakon što je protiv Dodika izdata potjernica i optužen za kršenje Ustava, on je ponovo zaprijetio — i to ovako: kazao je da bi, ukoliko bude “prisilno uklonjen”, njegova reakcija mogla imati drastične posljedice: da bi, prema njegovim riječima, “Republika Srpska reagovala” u skladu sa “49% zemlje” koju čini. Time je praktično stavio cijelu priču o pravdi i institucijama u oblast političkih i teritorijalnih ucjena.
Dodik je u svojim izjavama otvoreno poručio da on ne priznaje nadležnost državnih sudova i tužilaštava nad RS-om, te da neće dopustiti da ga “neko samo tako zatvori”. U kontekstu toga, najavio je da bi RS mogao da “koriguje svoj status”, a implicitni značaj te poruke — “ili nas poštujte, ili ćemo reagovati” — jasan je i oštar.
Podsjetimo — državni sud i tužilaštvo izrekli su presudu protiv Dodika, te je izdat nalog za hapšenje, što su vlasti u RS-u odbile da izvrše. Kao odgovor, RS je donio zakone kojima se zabranjuje rad sudova i državnih agencija na teritoriji entiteta, što praktično znači da institucije države BiH ne važe unutar RS-a. Time je već udaren veliki udarac na ustavni poredak zemlje.
Dodik tvrdi da RS zauzima 49% teritorije — i iz toga crpi pravo na “svoj sistem”. Govori da je ova teritorija dovoljno velika da se RS može „braniti“ od odluka iz Sarajeva, i da niko nema pravo da ruši entitetska prava pod pritiskom. Ova poruka njemu jeste apel podrške i pretnja — zavisi ko sluša.
Za mnoge građane i političke analitičare, ova izjava nije samo politički šum — to je alarm. Jer kada lider entiteta poruči da pravne odluke i sudske presude ne priznaje (ili da ih oni neće primjenjivati), otvara se prostor za haos. Ne samo pravni ili ustavni — nego društveni, pravosudni, pa i sigurnosni. Institucije koje bi trebalo da štite zakon, postaju nevažna varijabla u političkoj igri.
Šta to znači za običnog čovjeka? Stabilnost države pada u vodu. Investicije, radna mjesta, penzije, obrazovanje — sve je dovedeno u pitanje. Bez funkcionalnih institucija, svaki segment života postaje neizvjestan.
I najgore: takve izjave hrane nacionalističku retoriku, podstiču strah, razdore i nepovjerenje — a to su plodno tlo za daljnju nestabilnost. Umjesto da ljudi traže rješenja i zajednički život, provokacije ponovo nameću podjele i strah.
U tom kontekstu, Dodikova izjava da “49% teritorije nije igračkа” zvuči kao prijetnja — ne protiv njega, nego protiv države, zakona i svakog pojedinca koji vjeruje da pravo i pravda vrijede za sve.
Ako neko misli da ovako nešto može proći bez posljedica — grdno se vara. Jer država je više od entiteta, više od zakona jednog ili drugog. Država je — ljudi, institucije, zajednički život. Kad se to poljulja, gubi se sve.
