PORUKA SRBINA: „Bošnjaci i Srbi vam ne zaboravljaju da ste…“ — šta to znači u stvarnosti?
Na internetu je ovih dana počela da se širi poruka koju je objavio jedan Srbin, koja je izazvala ogroman broj reakcija — kako pozitivnih, tako i negativnih. U srcu te poruke nalazi se jednostavna, ali duboka poruka: „Bošnjaci i Srbi vam ne zaboravljaju da ste…“ — i to je dovoljno da ponovo otvori stare teme, stvori nove tenzije i potakne rasprave o ratu, krivici, sjećanju i pomirenju.
Poruka se ne zaustavlja na površnoj izjavi, nego sećanjem na bolne događaje iz prošlosti. Autor poruke naglašava da ni jedna zajednica — ni Bošnjaci, ni Srbi — ne može jednostavno „preći preko svega“ i zaboraviti tragedije i gubitke koje su mnogi doživjeli. To nije govor mržnje — to je podsjetnik na historiju. I to je ključ: ne radi se o tome da se neko poziva na osvete ili netrpeljivosti, nego da se prisjeti šta se desilo, da se prihvati da su rane stvarne i da ih ne treba banalizovati.
U poruci se ističe: „Niko ne traži osvete, ali istina se ne smije zaboraviti.“ To je rečenica koja najviše odjekuje — bez obzira na to s koje strane dolazi. I za Srbe i za Bošnjake, historijske rane su žive. I za jedne i za druge, sjećanje nije samo prošlost — to je dio identiteta koji se ne stavlja u ladicu i ne zaključava.
Ali ono što je važno razumjeti je kako ljudi danas čitaju ovu poruku.
Za neke — to je zahtev za pravdom i poštovanjem patnje.
Za druge — to može zvučati kao ponovno otvaranje starih rana.
I trećima — to je poziv da se učimo iz prošlosti kako bi izgradili bolju budućnost.
Neki komentatori podvlače da poruka ne treba biti shvaćena kao govor mržnje, nego kao apel: „Bolje da se sjećamo nego da ponovimo greške.“ I ta ideja — sjećanje bez mržnje — može biti temelj pomirenja, jer *ne zaboravlja rane, ali ne širi dodatne“.
U stvarnosti — srž ove poruke jeste kompleksnija nego što prvobitna rečenica izgleda. Ona ne kaže: „Mrzimo Bošnjake“ili „Mrzimo Srbe“. Naprotiv — ona kaže: „Ne zaboravljamo ono što nas je oblikovalo, i ne očekujte da to jednostavno nestane.“ To je poruka koju mnogi nose u sebi godinama. Neki zato što su izgubili porodicu, prijatelje, domove. Neki zato što su prolazili kroz iskustva koja ne mogu nikad izbrisati.
I u tome leži najvažniji dio: svi mi koji imamo istoriju — imamo pravo da je pamtimo. Ali nijedna istorija ne mora da postane kamen spoticanja. Ako se sjećanje koristi za demokratizaciju iskustva — da zajednički priznamo patnju i različite perspektive — onda to može biti gradivni element pomirenja. Ali ako se sjećanje koristi za dodatnu polarizaciju — onda se rizikuje da se prošlost prenese kao teret na generacije koje nisu krive.
Ova poruka je — prije svega — podsjetnik: istorija ne nestaje ako je zanemarimo. Ali ono što mi odlučimo da radimo sa tom istorijom — to je ono što će odrediti našu budućnost.
U konačnici, ako se sjećanje koristi za razumijevanje, tada neće biti mržnje — biće uvažavanje. A ako se koristi samo da bi se ponovo otvorile stare rane — tada ostajemo zaglavljeni u prošlosti umjesto da gradimo sutra.
Sjećanje može biti opomena, ali samo empatija može postati put naprijed.
#sjecanje #pomirenje #istorija #BiH #srbi #bosnjaci #razumijevanje #budućnost #zatvaranjerana #ljudskost
