ISPOVIJEST BOSNJAKA: „U RATU SU NAŠI KUPILI BRAŠNO OD SRBA ZA 50 DM — A PREPRODAVALI SVOJIMA ZA 1.000 DM“
Rat 1990-tih ostavio je duboke ožiljke na sve narode koji su živjeli na području bivše Jugoslavije. Dok se često priča o velikim političkim odlukama i vojnim sukobima, manje je poznato koliko su ekonomske prilike i osnovne potrebe uticale na sudbine običnih ljudi. Jedna takva priča dolazi iz usta čovjeka koji je, svjedočeći strašnim vremenima, doživio situaciju koja se čini nevjerovatnom, ali koja, prema njegovim riječima, tačno oslikava i moralne dileme i ekstremne uvjete koji su vladali u bosanskim gradovima i selima.
Prema njegovoj ispovijesti, tokom rata u BiH došlo je do dramatičnih poremećaja u snabdijevanju osnovnih namirnica, naročito u urbanim centrima pod blokadom. „Brašno je bilo zlata vrijedno. Nitko nije razmišljao u DM-ima kao danas – brinulo se samo da preživiš“, prisjeća se on. Ona priča koju je prenio u javnost posebno je zapamćena jer govori o trgovini osnovnim prehrambenim artiklima između ljudi iz različitih zajednica — u ovom slučaju Srba i Bošnjaka — ali na način koji otkriva složenost ljudskih sudbina u ratu.
Kako kaže, „bilo je moguće kupiti vreću brašna od ljudi koji su tada bili označeni kao ‘druga strana’ za svega 50 konvertibilnih maraka“. U to vrijeme, takvo brašno bilo je rijetko i često nedostupno, pa su ga ljudi spremno uzimali i po tom izuzetno niskom iznosu, često vođeni očajem i potrebom da prehrane svoje porodice.
Međutim, kako se situacija razvijala i tržište osnovnih potreba sve više postajalo predmet trgovine i špekulacije, ista ta roba bi se — prema ovom svjedočenju — preprodavala dalje svojim sugrađanima za cijenu do 1.000 maraka. Razlika u cijeni od 20 puta više predstavlja šokantan primjer ratne ekonomije, ali i pokazuje kako su neki ljudi — suočeni sa oskudicom — pokušavali na razne načine obezbijediti ono najosnovnije za svoje porodice.
„Nije to bila normalna trgovina. To je bila borba za preživljavanje“, objašnjava on. „Kada nema hrane, onda se cijene jednostavno gube – sve postaje vrijedno onoliko koliko ti znači preživjeti.“
Ova priča — iako teška — otkriva složenost moralnih i etičkih dilema koje su ljudi dnevno donosili u ratnim okolnostima. Neki su tu priču doživjeli kao dokaz da su ljudske potrebe nerijetko jače od ideoloških podjela, dok su drugi isticali da takva dinamika ukazuje na duboke posljedice rata na moral i međuljudske odnose.
Stručnjaci za ratnu ekonomiju i tranziciju podsjećaju da su ratna tržišta često izuzetno nestabilna, jer su ponuda i potražnja drastično narušene, a osnovne potrebe — poput hrane, vode ili lijekova — postaju vrijednije od tradicionalnih ekonomskih vrijednosti. U takvim uslovima, pojava enormnih razlika u cijeni nije iznenađujuća, ali svakako je fascinantna i bolna.
Zanimljivo je i to što autor ispovijesti ne prikazuje te ljude samo kao trgovce vrijednošću i robom, nego kao ljude koji su bili primorani da se snalaze u ekstremnim situacijama: „Niko nije htio zaraditi na tuđoj muci — ali svi smo bili prisiljeni gledati kako preživjeti. To je ono što nas je guralo u ove situacije.“
Ova priča, iako specifična, predstavlja više opće slike — slike društava koja su pogođena ratom, gdje granice između „naših“ i „njihovih“ često postaju mutne kada je riječ o osnovnoj potrebi da se prehrani porodica. To nije samo istorijska anegdota; to je podsjetnik na to koliko su ljudska sudbina, patnja i pragmatična logika preživljavanja isprepleteni u ratnim vremenima.
#Rat #BiH #Ispovijest #Trgovina #Preživljavanje #Brašno #EkonomskePosljedice #Humanost #MoralneDileme #Ljudskost #Historija #Sjećanja
