- Svi znamo Nadu Obrić kao snažnu ženu i vrhunsku pjevačicu čije su pjesme obilježile generacije, ali malo ko zna koliko je jedno malo stvorenje obilježilo njen život. U ovom tekstu donosimo priču koja će vas istovremeno nasmijati i dirnuti, jer govori o ljubavi, gubitku i vezi jačoj od riječi. Njihova priča pokazuje koliko su emocije univerzalne, bez obzira na to dolaze li iz čovjeka ili životinje.
Poznata pjevačica narodne muzike Nada Obrić, koja već decenijama zauzima posebno mjesto na domaćoj estradnoj sceni, jednom prilikom je s javnošću podijelila emotivnu, a ujedno i potresnu priču o svom neobičnom kućnom ljubimcu – majmunu po imenu Zvrle. Iako se na prvi pogled činilo da je riječ o simpatičnoj anegdoti iz njenog privatnog života, ova priča nosi duboku tugu i još dublju emotivnu povezanost koju je gajila prema ovom životinjskom saputniku.
Zvrle nije bio tek obična životinja. Nada ga je dobila na poklon dok je bila u svom drugom braku, a kada je stigao u njen dom, imao je svega nekoliko mjeseci. Vrlo brzo, postao je član porodice, gotovo ravnopravan svima ostalima. Bio je uz Nadin bok ne samo kod kuće, već i na nastupima, turnejama, putovanjima – gdje god da je išla, išao je i on. Publika ga je obožavala jer je donosio dozu razigranosti i nepredvidivosti, često i zasjenjujući glavnu zvijezdu večeri.
Karakteristike koje su ga krasile bile su zapanjujuće: bio je inteligentan, empatičan i razigran poput djeteta. Nada je pričala da je sa njim razvila emotivnu vezu kakvu nikada prije nije iskusila. Zvrle je znao kada je tužna, kad je umorna, kad je sretna – reagovao bi u skladu s njenim raspoloženjem. No, pored te ljubavi i pažnje, Zvrle je dane često provodio u prostoru automehaničarske radionice koju je vodio Nadin tadašnji suprug.
U trenutku neopreza, vođen prirodnom radoznalošću, Zvrle je uspio da otvori čep akumulatora i popio je kiselinu. Posljedice su bile tragične – smrt je nastupila gotovo odmah. Nada je ostala skrhana. U suzama je priznala da je tugovala za njim kao za najbližim članom porodice.
U pokušaju da mu omogući društvo, Nada je nabavila ženku iste vrste, nadajući se da će Zvrle dobiti partnericu. No, dogodilo se neočekivano – Zvrle ju je odbio. Reagovao je potpuno nezainteresirano, gotovo sa otporom. Nedugo nakon tog susreta, povukao se nazad u podrum među akumulatore – mjesto koje će se ispostaviti kao pogubno za njegov život. Ovaj niz događaja ostavio je trajan trag na pjevačicu, a sama je priznala da ju je to iskustvo naučilo velikoj životnoj lekciji o odgovornosti prema životinjama.
Zvrle je bio poznat i po svojim nestašlucima. Jedna od njegovih “specijalnosti” bila je krađa novca. Volio je zavlačiti šapice u džepove posjetilaca servisa i izvlačiti novčanice koje bi potom krio u ustima, kao da zna vrijednost onoga što je “ukrao”. Bilo je slučajeva kada su ljudi mislili da su zaista pokradeni, pa su čak zvali i policiju, dok se na kraju nije otkrilo da je pravi krivac zapravo – Zvrle. Pored toga, imao je jak stav prema pijanim osobama – čim bi osjetio alkohol, postajao bi defanzivan, a ponekad bi znao i da zalupi haubu na automobilima ako mu se neko nije dopao.
I danas, više od dvije decenije nakon njegove smrti, Nada Obrić s jednakom emocijom govori o Zvrletu. Iako se osmijeh probije dok se prisjeća njegovih nestašluka, oči joj zasuze pri pomenu na dan kada ga je izgubila. Za nju, Zvrle nije bio samo ljubimac – bio je prijatelj, saputnik, neko ko je donosio toplinu i smijeh u njen svakodnevni život.
Ova priča nadilazi okvir anegdote o životinji. To je priča o ljubavi, o vezi između čovjeka i bića koje ne govori, ali osjeća – možda i dublje nego mnogi ljudi. Nada je svojim iskustvom podsjetila koliko su te veze snažne i koliko nas one oblikuju.
