- Mnoge žene i djevojke danas žive u svijetu gdje dostojanstvo znači slobodu izbora, ali unatoč tome, postoje običaji koji ponižavaju i kontrolišu njihove živote. Jedan od njih je ritual “provjere djevičanstva” nakon prve bračne noći – koji, nažalost, i dalje opstaje u pojedinim zajednicama.
Šta je “provjera djevičanstva” i zašto je to problem?
“Provjera djevičanstva” obično podrazumijeva inspekciju himena ili usporedbu tragova krvi, što se radi najčešće u prisustvu članova porodice, s ciljem potvrde da je mladenka bila “čista” u bračnoj noći. Ovaj ritual nije bezazlen – može biti traumatičan, invazivan i ponižavajući za ženu, zbog čega je stručnjaci ocijenjuju kao oblik psihološkog nasilja.
Takve prakse nisu tradicija u klasičnom smislu – one funkcionišu kao mehanizam kontrole nad ženskim tijelom i njenom slobodom. Iako pripadaju nekim ruralnim, zatvorenim ili konzervativnim zajednicama, povremeno se pojavljuju i kod dijaspore unutar Evrope.
Zašto ga stručnjaci smatraju nasiljem?
-
WHO i UN-organizacije smatraju da ne postoji zdravstveni ni medicinski razlog za ovu praksu, jer himen ne dokaziva seksualnu prošlost .
-
Takve “provjere” mogu biti izuzetno traumatične, izazivajući post-traumatski stres, depresiju, sram i narušeno samopouzdanje .
-
WHO je jasno naznačila da je to oblik rodne diskriminacije, nasilja nad ženama i kršenje osnovnih ljudskih prava .
Gdje se i kako praktikuje?
-
Zabilježena je u ruralnim dijelovima južne Srbije, nekih zajednica na Bliskom istoku, Aziji, Africi, pa čak i unutar konzervativnih diaspora u Evropi .
-
U nekim zemljama, poput Kosova, preživjeli slučajevi ukazuju na to da su čak i sudske institucije tražile medicinske provjere himena u slučajevima seksualnog nasilja
-
Europe: U Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji i Švedskoj zabilježene su izolovane prakse unatoč zakonskim zabranama ili restrikcijama .
Realne posljedice – traumatična iskustva
-
Elmira, 27-godišnja Azerbejdžanka, prisilno je doživjela prvi bračni čin pod nadzorom, i opisala ga je riječima:
“Stajale su ispred vrata… nisam osjećala ništa osim straha i srama.”
Ovo iskustvo imalo je trajne psihičke posljedice . -
Drugi slučajevi uključuju prisilne preglede u zatvorima i policiji, poput onih u Egiptu, što je od strane Amnesty Internationala opisano kao mučenje .
Borba protiv prakse
-
WHO, UN-ov Odbor za ljudska prava, UN Women i druge organizacije zahtijevaju hitnu zabranu ove prakse, zajedno s edukacijom i podrškom za žene koje prođu kroz nju
-
Dvije evropske zemlje – Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo – već su zabranile testove djevičanstva i prošle ih kroz zakonski okvir, uz kazne za ljekare koji ih provode .
-
Aktivisti u zemljama Balkana (BiH, Srbija, Hrvatska) također podižu svijest, iako je broj prijavljenih slučajeva manji, potreba za dijalogom je očigledna.
Kako društvo može pomoći?
-
Obrazovanje: Uvođenje rodne ravnopravnosti i ljudskih prava u škole.
-
Podrška: Psihološke linije i sigurni prostori za žene suočene s pritiscima.
-
Zakonodavni okviri: Kriminalizacija ovakvih praksi, čak i unutar porodica.
-
Otvoreni razgovori: Uključivanje roditelja i starijih u mijenjanje diskriminirajućih običaja – jer t
-
radicija ne smije biti izgovor za nasilje.
Vrijeme je da kažemo zbogom zastarjelim običajima prve bračne noći. Prvi bračni trenutak treba biti proslava ljubavi i intimnosti – a ne ispit dostojanstva, pod tuđim uslovima, pripremljen od drugih.
Ljubav, poštovanje i sloboda izbora – to su tradicije koje vrijedi čuvati.
