- Bila je tiha snaga iza jedne od najpoznatijih žena u istoriji ovog prostora. Otišla je skromno, baš onako kako je i živjela – posvećena sestri, porodici i istini koju je godinama čuvala u sebi.
Preminula je Nada Budisavljević, najmlađa sestra nekadašnje prve dame i osoba koja je čitav svoj život stavila u službu porodice, ali i velikog sistema u kojem je živjela. Njena smrt ostavlja prazninu, ali i snažan trag – onaj koji se ne briše lako, jer je njen život bio tiho, ali ogromno djelo.
Rođena u malom selu u Lici, Nada je još kao beba osjetila gorčinu gubitka – ostala je bez majke sa samo šest mjeseci, a oca i brata izgubila je tokom rata. Drugi brat je preminuo nedugo zatim, ostavljajući je samu sa sestrom Zorom. Smještene su u dječiji dom, gdje ih je 1947. godine pronašla njihova starija sestra, koja ih je usvojila, obrazovala i povela u novi život.Nada nije bila obična žena – bila je obrazovana, stručna i predana svakom poslu koji je radila. Završila je prestižni fakultet u glavnom gradu, gdje je izučavala jezike i književnost.
Radila je u kabinetu najvišeg državnika, gdje je postala jedina osoba koja je tom lideru, prema svjedočenju, „dala otkaz“. Nakon toga, predavala je u vojnoj školi stranih jezika, bila prevodilac pri međunarodnoj misiji, te profesor na Vojnoj akademiji, gdje je proglašena najboljim predavačem u istoriji te ustanove.
Ali, bez obzira na karijeru, Nada je najviše bila posvećena sestri, uz koju je provela cijeli život. Bila je njen oslonac, tajni zapisničar, savjetnica, ali i negovateljica, kuharica, garderoberka i pouzdan prijatelj. Njenu lojalnost najbolje opisuje citat jednog poznatog književnika:
Upravo zbog te tišine i dostojanstva koje je nosila, Nada je bila cijenjena u svim krugovima – kao žena koja zna da prepozna važnost trenutka, ali i da ga ne iznese van zidova doma. Tek 2015. godine, objavila je knjigu u kojoj je podijelila dio onoga što je godinama čuvala – sjećanja na sestru, njihove dane i nepoznate detalje iz privatnog života.
Uloga tetke bila joj je druga najvažnija životna uloga. Bila je duboko vezana za sestriće i njihove porodice, prema kojima je gajila istu onu ljubav i brigu kakvu je pružala sestri. Nije imala svoju djecu, ali je srce dala porodici koju je smatrala svojom.
Ljudi koji su je poznavali, među kojima i javne ličnosti, opisuju je riječima koje sve govore:
„Mudra, čestita, dostojanstvena, diskretna i skromna, osoba od povjerenja, heroina jednog vremena.“
Njen život je bio neodvojiv od života sestre i domaćinstva u kojem su živjele. Nakon što su je prihvatili, živjela je s njima, učestvovala u svakodnevici, bila prisutna u privatnim trenucima i važnim događajima. Znala je mnogo – ali je govorila malo.
Ona je bila jedina kojoj su vjerovali. I lider i njegova supruga znali su da u njoj imaju nekoga ko neće izdati njihovo povjerenje. Taj odnos poštovanja i topline trajao je do kraja. Nada je u nekoliko navrata isticala da je vođa prema njoj postupao s očinskom pažnjom, prihvatajući je kao članicu porodice.
Uprkos svim godinama u sjeni velikih ljudi, Nada nikada nije tražila slavu, priznanja ili zahvalnost. Njen životni motiv bio je – služiti, podržati, čuvati. I upravo u toj tihoj snazi leži njena veličina. Nada Budisavljević ostat će zapamćena ne po velikim govorima, već po velikim djelima koja su trajala u tišini. A u toj tišini, ostaje prostor za zahvalnost onih koji znaju da su najveće priče često ispričane bez riječi.
