Mnogi ljudi vole dijeliti i pomagati, ali stara narodna vjerovanja upozoravaju da neke stvari nije dobro olako poklanjati ili posuđivati jer se vjeruje da time iz kuće „odlazi nafaka“. Ovi savjeti, iako ponekad djeluju kao praznovjerje, stoljećima su se prenosili kroz generacije i i dalje oblikuju navike vezane za novac i poklone.
Tradicionalna mudrost naglašava da vrijeme i način rukovanja novcem mogu utjecati na finansijsku stabilnost. Primjerice, srijeda se u mnogim kulturama smatra povoljnim danom za razgovor o povišici ili traženje zajma, jer simbolizira bogatstvo i napredak. S druge strane, utorak je, prema starim astrološkim tumačenjima, dan koji donosi sukobe, pa se posuđivanje novca ili dogovaranje finansijskih transakcija tog dana smatra nepovoljnim. Također, vjeruje se da je najbolje novčane dogovore sklapati ujutro, dok veče donosi nesigurnost i rizik.
Jedno od najraširenijih pravila kaže da novac primljen na dan plaće ne bi trebalo odmah trošiti. Savjetuje se da novac prenoći u kući kako bi „upio energiju doma“ i donio dugoročnu stabilnost. Ova praksa ne samo da ima simboličko značenje, već pomaže i da se izbjegnu impulzivne kupovine, pa ljudi smirenije planiraju troškove.
Postoje i posebna vjerovanja o predmetima koje nije poželjno posuđivati. Kruh i so su najčešće spominjani primjeri, jer se vjeruje da posuđivanje ovih namirnica prenosi finansijsku snagu iz vašeg doma u tuđi. Zviždanje unutar kuće ili čišćenje mrvica rukama takođe se smatra nepovoljnim – prvi čin, prema predanju, „odnosi sreću“, a drugi simbolizira rasipanje bogatstva.
Kada je riječ o čuvanju novca, savjetuje se da se manji iznosi drže u džepovima odjeće u ormaru ili da se novčanice presaviju u oblik trokuta i stave u novčanik. Trokut je simbol stabilnosti i ravnoteže, pa se vjeruje da ovakav ritual štiti finansije od gubitaka i neočekivanih troškova. Osim toga, mnogi drže gotovinu u kući tokom cijele godine, smatrajući da ona upija energiju doma i time privlači prosperitet.
Poklanjanje je plemenit čin, ali određeni darovi nose simboliku koja može izazvati nelagodu ili negativne asocijacije.
– Noževi, makaze i drugi oštri predmeti simbolizuju prekid odnosa. Ako se ipak poklanjaju, običaj nalaže da primalac poklona da simboličan novčić kako bi se „otkupila“ loša poruka.
– Satovi i budilnici u nekim kulturama podsjećaju na prolaznost vremena i čak simbolizuju nesretan završetak, pa se daruju samo ako ih primalac posebno želi.
– Marame i rupčići asociraju na tugu i rastanak, dok cipele ili papuče mogu značiti da će osoba „otići iz života“ onoga ko poklanja.
– Prazni novčanici ili torbe smatraju se simbolom siromaštva, pa se savjetuje da se u njih uvijek stavi barem jedan novčić kako bi se „pozvala“ sreća.
– Ogledala se u nekim vjerovanjima povezuju s lošom energijom i nisu poželjan poklon.
– Čak i parfemi, iako popularni, u nekim tradicijama nose poruku prolaznosti, pa se uz njih preporučuje dodati i sitnicu kako bi se dar „zaokružio“.
– Crni predmeti mogu simbolizovati tugu, dok previše lične stvari ili pokloni koji ukazuju na mane (poput kreme protiv bora ili vage) mogu djelovati uvredljivo.
Ova pravila nisu stroga naređenja, već podsjetnik na mudrost starih generacija. Njihova suština je u tome da poklon ili finansijska odluka nose dobru namjeru i pozitivnu energiju. Čak i ako ih posmatramo samo kao zanimljive običaje, oni nas uče pažljivosti, simbolici i vrijednosti poštovanja prema drugima – i prema vlastitom domu.
