- U malom mjestu kod Varvarina živi čovjek koji je odlučio da svoj život pretvori u priču kakvu rijetko ko ima hrabrosti da ispriča. On je unaprijed pripremio svoj vječni počinak, ali ga koristi kao prostor za humor, sjećanja i poruke budućim generacijama, pokazujući da i najosjetljivije teme mogu imati vedru stranu.
Zoran Brkić iz sela Obrež već godinama privlači pažnju komšija i prolaznika svojim nesvakidašnjim projektom. Umjesto da čeka starost i neizvjesni kraj, on je unaprijed podigao spomenik, zakupio čak deset grobnih parcela i jednu od njih pretvorio u oglasnu tablu svog života. Na spomeniku se nalaze fotografije iz različitih perioda – slike sa učiteljicom, djevojkama i prijateljima, sve uz šaljive i emotivne opise, čime Zoran dokumentuje svoj život kao da piše autobiografiju u kamenu.
Ono što posebno privlači pažnju posjetilaca jeste činjenica da je na spomeniku već upisan i datum njegove smrti. Zoran je, bez trunke straha, predvidio da će živjeti do 2057. godine, iako je rođen 1956. To znači da je sebi namijenio dug život, a sve to sa osmijehom i blagom ironijom. „Zašao jesam u godine, ali vjerujem da ću još dugo živjeti“, kaže Zoran, dodajući da još uvijek gaji nadu da će se oženiti i dobiti djecu.
Njegova želja da osnuje porodicu nije nimalo skromna. Otkriva da bi volio upoznati mlađu ženu i imati nekoliko mališana, jer smatra da život ima više smisla kada se dijeli sa voljenima. Iako mnogi misle da su njegove godine prepreka, Zoran pokazuje da optimizam i vedar duh mogu pobijediti sve predrasude. „Želim da na ovom svijetu ostavim trag, i to ne samo kroz kamen, već i kroz djecu“, iskreno priznaje ovaj neobični filozof iz Obreža.
Na svom spomeniku, Zoran se opisao kao „inženjer organizacionih nauka, planer, filozof i glumac u pokušaju“. Ovaj autoironični potpis otkriva čovjeka koji se ne boji da se našali na sopstveni račun, ali i da istakne svoja znanja i životna iskustva. Kombinacija humora, životne mudrosti i pomalo buntovničkog stava čini ga lokalnom atrakcijom, a njegova „vječna kuća“ pretvara se u galeriju uspomena i poruka.
Mještani često zastaju pored njegovog spomenika, neki u nevjerici, neki sa osmijehom, a mnogi sa poštovanjem prema njegovoj hrabrosti da smrt i život posmatra na tako jedinstven način. „Ljudi se smiju i krste kad prođu pored ovih spomenika, ali meni to ništa ne smeta“, kaže on, uvjeren da je važno ostaviti trag koji će druge nasmijati, ali i natjerati na razmišljanje.
Njegov projekat nije ograničen samo na dvije već podignute „vječne kuće“. Planira i treću parcelu – namijenjenu budućoj supruzi, iako je još nije pronašao. Na taj način, Zoran simbolično ostavlja prostor za ljubav koja tek treba da se dogodi, pokazujući da je uvijek otvoren za nova poglavlja života, bez obzira na godine.
Kroz svoju priču, Zoran Brkić šalje snažnu poruku o prihvatanju života i smrti sa osmijehom. Njegov humoristički spomenik nije samo neobična atrakcija, već i podsjetnik da se život treba slaviti u svakom trenutku, a uspomene čuvati dok smo još tu da ih ispričamo. Njegov spomenik, ukrašen fotografijama i pričama, svjedoči o tome da prava ostavština nije samo u kamenu, već u smijehu i uspomenama koje dijelimo s drugima.
