- Bojan Tomović, poznati crnogorski pjevač, već godinama vodi tešku borbu s bipolarnim poremećajem, a njegovo zdravstveno stanje u posljednje vrijeme dodatno se pogoršalo. Pored mentalnih izazova, sada se suočava i s ozbiljnom fizičkom bolešću, zbog koje je hospitalizovan i priključen na kiseoničku potporu. Njegova priča je iskrena, bolna i dirljiva, u nastavku donosimo detalje o njegovom trenutnom stanju…
Njegovo zdravstveno stanje se dramatično pogoršalo, a uz psihičke izazove s kojima se već dugo suočava, sada se bori i sa ozbiljnom fizičkom bolešću – plućnom embolijom. Trenutno je hospitalizovan i nalazi se na kiseoničkoj potpori, pod neprekidnim nadzorom ljekarskog tima koji se bori da stabilizuje njegovo stanje.
U poruci iz bolničkog kreveta, Tomović je još jednom odlučio da bude potpuno iskren sa javnošću. U potresnom osvrtu na svoju svakodnevnu borbu, podijelio je detalje koji otkrivaju koliko je zapravo teško nositi se s bolešću koja ne boli samo tijelo, već i dušu. Već godinama, kaže, ulazi i izlazi iz psihijatrijskih ustanova, a više puta je bio podvrgnut prisilnim hospitalizacijama.
- Fotografija koja kruži društvenim mrežama prikazuje ga u bolničkom krevetu, s vidno umornim licem i maskom za kiseonik, što dodatno pojačava zabrinutost javnosti. Iza te slike stoji čovjek koji se već godinama bori ne samo protiv bolesti, već i protiv stigme, nerazumijevanja i osude.
U svom iskrenom obraćanju, Tomović je govorio i o porodičnim odnosima koji su, kako kaže, značajno narušeni. Prema njegovim riječima, više ne komunicira ni sa majkom, ni sa ujakom, a nakon posljednjeg sukoba u porodici izrečena mu je zabrana prilaska. Upravo ti narušeni odnosi dodatno su otežali njegovu borbu sa depresijom i učinili da se osjeća još izolovanije. U najtežim trenucima, priznaje, bio je na ivici – pokušao je da sebi oduzme život, i to ne jednom. Prvi pokušaj samoubistva dogodio se 2019. godine, nakon čega je hitno prebačen u psihijatrijsku ustanovu. Drugi incident dogodio se 2024. godine, što je dodatno produbilo njegov osjećaj beznađa.
Kada standardna terapija lijekovima više nije davala očekivane rezultate, ljekari su odlučili da uvedu elektrokonvulzivnu terapiju, poznatu kao „struja“. U kombinaciji s litijumom, koji se koristi za stabilizaciju raspoloženja kod osoba sa bipolarnim poremećajem, ova terapija predstavlja posljednju liniju odbrane. Tomović otvoreno govori o ovoj vrsti liječenja, ističući da izaziva i fizičku bol i nelagodu, ali donosi i trenutne efekte olakšanja koje poredi s osjećajem koji, slikovito, „podsjeća na kokain“. Terapija se sprovodi tri puta dnevno, što jasno govori o ozbiljnosti njegovog zdravstvenog stanja.
Ipak, uprkos svemu, Bojan ne gubi nadu. Ono što mu, kako kaže, najviše nedostaje jeste muzika – jedina konstanta u njegovom životu, njegov bijeg i način izražavanja. Muzika je bila i ostala njegova najveća ljubav, i upravo u povratku na scenu vidi izlaz iz tame koja ga trenutno okružuje. Poručuje da još nije spreman da odustane, da i dalje vjeruje u sebe i u to da će ponovo stati pred publiku, makar i slomljen, ali živ.
- Njegova priča je više od lične drame – to je univerzalna poruka o važnosti mentalnog zdravlja i društvenoj odgovornosti da se o ovim temama govori otvoreno. Iako je kao javna ličnost imao određeni pristup resursima, mnogi koji se bore sa sličnim problemima nemaju ni osnovnu podršku. Time Tomovićeva ispovijest postaje glas svih onih koji ćute, koji pate u tišini i kojima je svaka nova noć nova borba za opstanak.
U društvu koje još uvijek sa sumnjom gleda na psihijatrijsku terapiju, njegova otvorenost je hrabar čin koji ruši tabue. Ne traži sažaljenje, niti žaljenje. Traži priliku da ponovo bude ono što jeste – umjetnik, čovjek i borac. Za sada ostaje u bolnici, dok ljekari prate njegovo stanje iz sata u sat, a fanovi širom regiona s nadom prate vijesti, iščekujući njegov povratak – ne samo na scenu, već i u život.
