- Ponekad se najteže borbe vode iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti. Amra Beha, hrabra žena iz Bosne, odlučila je progovoriti o svom bolnom iskustvu porodičnog nasilja kako bi podigla svijest i ohrabrila druge žene da ne šute. Njena priča nije samo priča o preživljavanju, već i o snazi, majčinskoj ljubavi i potrazi za slobodom. U vremenu kada se mnoge žrtve boje progovoriti, Amrin glas odjekuje kao snažan poziv na promjenu.
U tišini svakodnevnice i iza zatvorenih vrata, često se odvijaju priče koje društvo ne želi da vidi. Jedna od njih je priča Amre Beha, žene iz Bosne i Hercegovine koja je pronašla snagu da progovori o godinama zlostavljanja koje je preživjela u vlastitom domu. Nakon što je postala majka, Amra je započela borbu ne samo za vlastiti život, već i za budućnost svog djeteta. Umjesto sreće i podrške, suočila se s izolacijom, strahom i nasiljem koje se uvlačilo u svaki kutak njenog postojanja.
Njena veza s bivšim partnerom isprva je izgledala kao obećavajući početak. No, vrlo brzo ispod površine su počele isplivavati prve pukotine. On ju je postepeno udaljavao od prijatelja i porodice, šireći neistine i manipulirajući njenim imidžom u očima najbližih. Amra se našla usamljena i bez oslonca, okružena zidovima koji su postajali sve viši i hladniji.
Tokom trudnoće, situacija je postajala sve gora. Njegovo ponašanje, koje je u početku bilo verbalno nasilno, evoluiralo je u fizičko i psihičko zlostavljanje. Amra se prisjeća trenutaka kada bi joj partner doslovno zatvorio usta trakom, sprječavajući je da plače ili dozove pomoć.
Iako bi mnoge žene u takvoj situaciji odustale, Amra je pronašla unutrašnju snagu, potaknutu majčinskim instinktom da zaštiti svoje dijete. Njen sin Kan, tada još beba, bio je tihi svjedok svega. Njegovo prisustvo Amri je dalo snagu da se suprotstavi – ne samo nasilniku, već i sistemu šutnje koji često prati žrtve porodičnog nasilja.
U međuvremenu, saznala je da njen partner vodi paralelni život. Druga žena, koja je takođe ostala trudna s njim, pojavila se na njenim vratima i otkrila šokantne detalje. Iako je isprva pokušala ostati smirena, Amra je ubrzo shvatila da se isti obrazac ponašanja koji je njoj nanio bol, ponavlja. Njen partner nije bio slučajni nasilnik – bio je manipulator koji je znao kako da prikrije tragove, koristeći se metodama koje ne ostavljaju fizičke dokaze, poput mokrog peškira pri udarcima.
Ipak, nije sve ostalo samo na bolnim iskustvima. Amra je odlučila da ne bude samo još jedna statistika. Sakupila je hrabrost i podnijela krivičnu prijavu. Njena odluka da se skloni u Sigurnu kuću bila je prelomni trenutak – čin oslobađanja i početak procesa iscjeljenja.
Amra je danas primjer snage i otpornosti. Njena priča služi kao podsjetnik da je tišina često najopasniji saveznik nasilja. Kroz svoje svjedočenje, želi ohrabriti druge žene da ne ostanu nijeme. Njena poruka je jasna – izlaz uvijek postoji, ali prvi korak mora doći iznutra. Potrebna je ogromna hrabrost da se prizna vlastita ranjivost, ali i da se potraži pomoć.
- Amra ne traži sažaljenje. Traži razumijevanje i promjenu. Nasilje nad ženama nije privatna stvar – to je društveni problem. Njena priča, iako bolna, otvara vrata važnim pitanjima: kako zaštititi najranjivije, kako osnažiti žrtve, i kako izgraditi sistem koji ne samo da kažnjava počinioce, već i aktivno štiti one koji su pretrpjeli nasilje.
