- Rada Manojlović je jedna od onih estradnih ličnosti koje ili volite ili vas ostave zbunjene, ali ravnodušni nikad ne ostanete. Ovih dana ponovno je u fokusu, i to ne zbog muzike, već zbog izjave koja je izazvala lavinu reakcija.
Rada Manojlović, popularna pjevačica koja je godinama prisutna na muzičkoj sceni Balkana, ponovo je izazvala pažnju javnosti. Poznata po svom talentu, šarmu i atraktivnom izgledu, Rada je i dalje magnet za medijske naslove, ali i za pažnju publike.
“Nije se odrekla sela, samo je govorila o kontrastima života.” To je srž problema koji se stvorio – dok su jedni osudili njen iskaz kao pokušaj da se distancira od porijekla, drugi su u tome prepoznali autentičnu i emotivnu priču žene koja balansira između svjetala reflektora i seoskog blata pod nogama iz djetinjstva.
U Radu su se obrušili mnogi, posebno pojedini mještani njenog sela, koji su u medijima govorili kako su se osjećali “izdano i poniženo”. Međutim, ono što je Rada zapravo pokušavala prenijeti jeste težina dvostrukog identiteta – onog naslijeđenog i onog izgrađenog.
Dok se mediji bavili naslovima, prvi put su javno istupili i članovi njene porodice – otac i maćeha, s namjerom da stanu u Radinu odbranu. Otac, smiren i direktan, priznao je da možda nije sve izrečeno najsretnije, ali da iza svega stoji čista i iskrena namjera.
“Ljudi sude bez da razumiju,” rekao je. “Možda nije bila najvještija, ali nije slagala.” Njegove riječi su bile i očinske i ljudske – upućene ne samo medijima već i svakome ko je bar jednom morao birati između onog što jeste i onog što drugi očekuju da bude.
Radin otac podsjetio je da je njegova kćerka uvijek bila daleko od skandala. “Za skoro 20 godina karijere, njene ljubavne priče se mogu izbrojati na prste. Nikada nije pravila scene niti bila tema tabloidnih afera bez osnova,” rekao je s ponosom. Dodao je i da, kao neko ko ju je često pratio na nastupima, nikada nije imao razloga da posumnja u njen karakter.
Podrška nije stigla samo od njega. Suzana, njegova supruga, koju javnost često naziva “maćeha”, ali ona to ime ne prihvata, otvoreno je govorila o svom odnosu s Radom.
Suzana se prisjetila i dana kada je Rada tek započinjala karijeru. “Niko nas tada nije gurao. Sve smo radili sami – audicije, takmičenja, suze, razočarenja. Danas svi imaju nešto da kažu, ali gdje su bili tada?” Njen ton bio je istovremeno nježan, ali i odlučan – pun gorčine, ali i ponosa.
Radin uspon nije bio jednostavan. Godine truda, žrtvovanja i snova utkane su u svaku pjesmu koju pjeva. I zato, iako su riječi ponekad mogle biti krivo protumačene, njihova suština nikada nije bila zla.
- Rada je, kao i mnogo puta do sada, odlučila ne pravdati se na prvu. Umjesto da reaguje impulsivno, ostala je vjerna sebi i svom stavu. Jer kako i sama često ističe – “autentičnost nije uvijek shvaćena, ali je jedini put do istinske slobode.”
Ova priča, iako medijski prenapuhana, otkriva mnogo više o društvu nego o Radi. U svijetu gdje je površnost norma, biti svoj je najteži, ali i najhrabriji izbor. A Rada, kako se čini, taj izbor i dalje s ponosom nosi.
