U Sarajevu je proteklog vikenda došlo do slučaja koji trese savjest i podsjeća da nasilje može biti mnogo bliže nego što mislimo — čak i kad izgleda da je sve “u redu”. Kćerka bivše počasne konzule Bosne i Hercegovine brutalno je pretučena, a osumnjičeni — muškarac poznat kao član grupe koja sebe predstavlja kao “borce protiv kriminala i nasilja” — ubrzo je uhapšen. Taj momenat baca oštro svjetlo na činjenicu da etikete često kriju masku, i da nasilnici ponekad mirno hodaju pod zastavom “pravde”.
Prema izjavama porodice i onih koji prate slučaj, napad je bio ekstremno nasilan. Povod? Jedna rečenica — odbijanje nastavka veze. To je, kako kažu, bilo dovoljno da uslijedi neočekivana brutalnost: fizičko zlostavljanje, prijetnje, možda i plan za poniženje i zastrašivanje. Ono što je najšokantnije — nasilnik je imao status “borca protiv nasilja i kriminala”. I dok su neke organizacije pozivale na zaštitu i pravdu, isti član koji je to propagirao iskoristio je ruku za zlo, a ne zaštitu.
Policija je reagovala brzo. Čovjek je uhapšen i protiv njega je podignuta optužnica za teško nasilje. Tužioci, budući svjedoci, medicinska dokumentacija — sve ukazuje da institucije znaju šta rade. Ali isto tako, cijela javnost zna da ovo nije “još jedna prijava”. Ovaj slučaj je test: test integriteta sistema, test savjesti, test odgovornosti. Jer ako nasilnik s takvom reputacijom može dobiti privilegiju da lako prolazi — onda smo svi na gubitku.
Za žrtvu i njenu porodicu — ovo je tragedija, rana koja teško zacjeljuje. Ne samo zbog bola, krivice i straha, nego zbog društvenog udara: kada nasilnik ima “dobro ime”, svaki strah poprima oblik sumnje, svaka prijetnja — dilemu. A povratak na pijedestal — često dolazi brzo. Zato je reakcija države mora biti odlučna: da pokaže da etiketa ne štiti, nego djela.
Svaki ovakav slučaj mora da bude signal: da nasilje ne bira poziciju, da “dobri momci” mogu biti najgori kad padnu maske. Da institucije ne smiju da stare jedne oči, da mediji ne smiju da zatvaraju oči, i da društvo ne smije da bude nijemo. Jer svako prešutno zataškavanje jeste poziv za još nasilja — sve dok neko ne kaže “dosta je”.
U konačnici, nasilje protiv žene — bez obzira ko je počinitelj — mora biti shvaćeno kao napad na savjest društva. I mora biti spriječeno. Ne kao titula protiv kriminala, nego kao krivično djelo — uz ime, prezime, presudu, kaznu. Ne sa kompromisom, nego s pravdom.
Taj dan u Sarajevu možda će biti zaboravljen od mnogih. Ali on mora ostati u pamćenju svih koji vjeruju da pravda znači zaštita, a ne propaganda. I da svaki čovjek, posebno žena, ima pravo da bude sigurna — bez etiketa, bez privilegija, bez straha.
#Sarajevo #pravda #nasilje #žene #sigurnost #BiH #odgovornost #dostojanstvo
