UZBUNA U BEOGRADU: “Non-paper” pogodio RS — Politika, apetiti i nova kriza
U danima kada se politika širom regiona prepliće sa strahovima — ponovo su pale maske. Predsjednik Srbije i čelnici sigurnosnih struktura iznijeli su tvrdnju da su Francuska i Njemačka pripremile tajni “non-paper” o Bosni i Hercegovini, dokument koji direktno pogađa položaj entiteta Republika Srpska (RS). To nije samo nova diplomatska buka — ovo je, po najavama, potez koji mijenja sve karte na stolu.
Prema riječima običnih sagovornika i vladajućih izjava — u tom dokumentu stoje opcije koje dovode u pitanje ustavnopravni poredak BiH. Među navodnim koracima: finansijske sankcije, politička izolacija rukovodstva RS-a, pritiskanje na institucije, i stvaranje političke klime u kojoj će svaka inicijativa iz RS-a biti pod posebnim nadzorom. Samo se sjene naglo povukla sa papira — i trese se region.
Za građane to znači samo jedno — neizvjesnost. Kada se u regionu vrte pojmovi poput “non-paper”, “sankcije”, “uticaj zapada” — rijetko ko pomisli na logične posljedice: nestabilnost, kolaps povjerenja, ponovo retro aktiviranje starih premaza na rane koje nijesu zacijelile. A RS — opet — postaje meta.
S druge strane, vlast u RS-u i dio političkih struktura reaguje žustro. Kažu da je ovakav dokument — ne samo nepravedan, nego i licemjeran pokušaj da se RS ucijeni, da se pritisne volja naroda, da se stisne politički prostor onima koji su izabrani da zastupaju entitet. Govori se o pokušaju da se silom prekinu sve perspektive — ekonomske, političke, institucionalne — u RS-u.
Mnogi upozoravaju da ova situacija nije samo igra moći — ovo je test stava međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini. Dok se ljudi u centru politike raspravljaju o papiru — obični građani gledaju kako život i dalje prolazi, sa sve većim nesigurnostima. Da li će sankcije pogoditi institucije, investicije, budžete? Da li će mir postati luksuz?
Postoji i strah da non-paper bude iskorišten kao mehanizam — da se opravdaju nove intervencije, da se legitimišu nove odluke protiv RS-a, da se poništi svaki osjećaj sigurnosti. A u takvom okruženju — manjak povjerenja ne šteti samo politici. Šteti svima.
I tu dolazimo do suštine: ovdje nije samo riječ o papiru — ovdje je u igri budućnost. Kad politika postane igra sa dokumentima, a diplomati šahisti, onda — ponestane ljudskosti. I svaki dan proveden u neizvjesnosti, pomalo krade od nade.
Ne radi se o konfrontaciji između država — radi se o sudbini ljudi. Ako dopustimo da dokument, kreiran u dalekim centrima moći, definiše našu sudbinu — rizično je vjerovati da će nas štititi granice entreta, imena i zastave.
Zato — ne smijemo šutjeti dok se pregovara iza zatvorenih vrata. Svako mora pitati: Za šta nas pripremaju? Šta je sljedeće? Kada politika koristi “non-paper” kao oružje — običan čovjek mora da bude budan. Jer kad pritisak postane norma — pravo i sloboda bivaju luksuz.
Ovo nije samo priča o RS-u. Ovo je priča o svima nama — o budućnosti, o dostojanstvu, o tome da ne dozvolimo da tuđe interese zamijene naš život.
