- Skoro svi smo bar jednom kupili nešto u trgovini s jeftinom robom – bilo da se radi o majici, kućnom dodatku ili dječijoj igrački. Međutim, iza niskih cijena i šarenih polica krije se priča o kojoj se rijetko govori, a mogla bi ozbiljno zabrinuti svakog kupca.
Odjeća iz radnji s pristupačnim cijenama često dolazi s nevidljivim, ali potencijalno opasnim dodatkom – hemikalijama. Onaj jak, neprirodan miris koji se osjeti u mnogim takvim trgovinama nije slučajan. To je rezultat korištenja hemijskih spojeva u proizvodnji tekstila, koji se u nekim zemljama još uvijek koriste bez značajnih ograničenja.
Dok su te supstance zabranjene u mnogim dijelovima svijeta, uključujući evropske i sjevernoameričke zemlje, u nekim azijskim državama i dalje su dozvoljene.
Velik dio svjetske modne industrije oslanja se na proizvodnju u zemljama gdje su zakoni o zaštiti potrošača i okoliša slabiji, što omogućava proizvođačima da smanjuju troškove, a da pri tome koriste štetne materije. Rezultat toga je da odjeća tretirana tim supstancama stiže u radnje širom svijeta – od lokalnih tržnica do luksuznih butika.
Istraživanja pokazuju da su mnoge velike modne kompanije koristile hemikalije kao što su ftalati, azo-boje i formaldehid. Ove supstance služe da bi se postigle jarke boje, otpornost na gužvanje ili zaštita tokom transporta, ali po cijenu našeg zdravlja. Nuspojave mogu uključivati iritaciju kože, alergije, hormonske poremećaje, pa čak i probleme s disanjem.
Uticaj štetnih hemikalija ne završava samo na tijelu osobe koja nosi odjeću. Tekstilna industrija je među najvećim zagađivačima prirodnih izvora vode, budući da mnoge fabrike otpadne hemikalije ispuštaju direktno u rijeke i mora. Time posljedice lokalne proizvodnje postaju globalni problem, koji se tiče svih nas.
Ipak, uprkos brojnim upozorenjima stručnjaka, potrošači i dalje biraju ovakvu robu, vođeni prvenstveno niskom cijenom i modernim izgledom. Fenomen poznat kao “brza moda” omogućava da se za malo novca stalno kupuje nova garderoba, ali malo ko razmišlja o stvarnoj cijeni koju na taj način plaća – zdravljem i očuvanjem planete.
Psiholozi objašnjavaju da je osjećaj zadovoljstva nakon kupovine često jači od racionalne brige o dugoročnim posljedicama. Kada efekti nisu odmah vidljivi, većina ljudi ih jednostavno ignoriše.
Međutim, iako je gotovo nemoguće potpuno izbjeći robu masovne proizvodnje, postoje načini da se rizici smanje. Prvo i osnovno, nova odjeća bi se trebala oprati prije nošenja – idealno dvaput. Dodavanje sode bikarbone ili sirćeta tokom pranja može pomoći u uklanjanju dijela hemikalija i neutralizaciji jakih mirisa.
Drugo, treba birati odjeću od prirodnih materijala i paziti na to da dolazi iz provjerenih izvora – materijali sa međunarodno priznatim sertifikatima imaju znatno niži nivo hemijske obrade. Posebnu pažnju treba obratiti na etikete, ali i na miris i boju odjeće – ako odjeća ima intenzivan hemijski miris ili nenormalno jarke boje, vjerovatno je prošla kroz snažan hemijski tretman.
Ono što mnogi ne znaju jeste da ni skupi brendovi nisu imuni na ove prakse. Razlika je često samo u marketingu – luksuzne marke imaju veću sposobnost da neželjene detalje zamaskiraju kvalitetnim pakovanjem i reklamom.
Na kraju, potrošač ostaje posljednji filter koji može donijeti razliku. Kroz pažljiviji pristup kupovini, pranje nove odjeće i fokus na dugoročnu korist, moguće je smanjiti štetne efekte ove industrije – po zdravlje, ali i po okoliš.
Iako je brza moda postala navika, vrijeme je da se zapitamo – da li komad odjeće za 10 maraka zaista vrijedi potencijalnog zdravstvenog rizika? Svaki izbor koji napravimo ima posljedice, a informisanost je prvi korak ka promjeni potrošačke kulture.
