- Svi ga znamo po emocijama koje prenosi kroz muziku, ali Aco Pejović nosi i jednu tihu bol iz djetinjstva o kojoj rijetko govori. Iza osmijeha i pjesama krije se priča o gubitku koji je obilježio njegovu porodicu i oblikovao njegov pogled na život.
Popularni pjevač Aco Pejović odrastao je u Prijepolju u toploj i složnoj porodici, ali njegovo rano djetinjstvo zauvijek je obilježeno tragedijom koja je ostavila dubok trag. Iako je kroz godine karijere publiku osvajao glasom i harizmom, rijetko je govorio o ličnoj boli koja ga prati od malih nogu.
U brojnim intervjuima, Pejović se sjeća djetinjstva ispunjenog igrom, smijehom i podrškom dva brata. Porodično zajedništvo i ljubav bili su stubovi odrastanja. Međutim, 1976. godina ostala je upamćena kao trenutak kada se sve promijenilo.
Tragedija koja je zauvijek promijenila porodicu
U vrijeme kada je Pejović bio dijete, njegova majka je čekala blizance. Svi su očekivali dvostruku radost, ali zbog ljekarske greške, porodica je pretrpjela nenadoknadiv gubitak.
Poznati beogradski ljekar tada nije primijetio da u stomaku nosi dvije bebe, iako je ultrazvuk postojao. Zbog te kobne nepažnje, jedno od djece se ugušilo tokom porođaja, a samo jedno je preživjelo.
„Majka se iz bolnice vratila s jednom bebom, i to jedva živom. Moj brat je imao svega kilogram i 400 grama,“ ispričao je Pejović, otkrivši bolnu istinu koju je dugo nosio u sebi.
Preživjeli brat dobio je ime Radojica, po junaku narodne epske pjesme „Mali Radojica“, jer je njegova borba za život zaista bila herojska. U prvim danima nakon rođenja, bio je prava medicinska misterija – sitan, ali snažan.
„Ne pitam se šta bi bilo da jeste, ali uvijek zapalim svijeću za njega kada uđem u crkvu,“ iskreno kaže Aco. Iako, kako kaže, zna da vjerska pravila možda to ne preporučuju za one koji nisu kršteni, za njega je svaka duša vrijedna poštovanja – pa čak i ona koja nikada nije udahnula prvi dah.
Bol pretvorena u brigu i zahvalnost
Nakon tragedije, porodica Pejović razvila je poseban odnos prema preživjelom bratu. Aco priznaje da su svi pazili na njega više nego što je to uobičajeno.
„Taj događaj nas je naučio koliko je život krhak,“ rekao je Pejović. Ta spoznaja ih je dodatno povezala, a Aco je kao najstariji često preuzimao ulogu zaštitnika.
Njegov brat Radojica je u emisiji „Metar moga sela“ ispričao kako su odrasli u istom komšiluku, igrali fudbal u istoj ulici i dijelili djetinjstvo puno uspomena. „Aco je bio šest godina stariji, ali je uvijek pazio na mene i našeg mlađeg brata. On je bio naš vođa i oslonac,“ prisjetio se s toplinom.
U srcu – oni kojih nema
I danas, decenijama kasnije, Aco Pejović nosi uspomenu na brata kojeg nikad nije upoznao. Ta rana ga je oblikovala kao čovjeka i učinila ga još osjećajnijim prema životu i ljudima.
„Za mene, duša je duša – i ona u stomaku i ona koja prohoda. To ne možeš ignorisati, ne možeš zaboraviti,“ kazao je iskreno, govoreći o vezi koju osjeća s izgubljenim članom porodice.
Uprkos svemu, porodica Pejović nije izgubila duh. U bolu su pronašli snagu, a u svakodnevici – razlog za zahvalnost. Danas, Aco s ponosom i sjetom govori o svojim korijenima, ne zaboravljajući nikada ono što je porodicu naučilo najvažnijoj lekciji – cijeniti život.Njegova priča podsjeća da su najdublje tuge često nevidljive, ali ostavljaju neizbrisiv trag.
Za njega, muzika nije samo posao – ona je prostor za emociju, za iskrenost, za sve ono što ne stane u riječi. A možda baš zbog toga publika osjeća duboku povezanost s njim – jer iza svakog stiha stoji čovjek sa stvarnom pričom.
