Deportacije i izricanje zabrana ulaska u zemlje Evropske unije uvijek sa sobom nose teške ljudske sudbine, ali ova priča ostavlja posebno gorak ukus. Emotivna i dramatična ispovijest državljanina Bosne i Hercegovine kojeg su austrijske vlasti deportovale i izrekle mu višegodišnju zabranu ulaska u Šengen zonu ogolila je svu rigoroznost evropskih zakona o strancima.

Za portal Dijaspora BiH, ovaj čovjek je podijelio svoju bolnu priču o tome kako je preko noći odvojen od sopstvene porodice i kako je dobio zabranu ulaska u zemlju u kojoj mu legalno žive, rade i idu u školu supruga i djeca.

POTRESNA ISPOVIJEST BOSANCA: Austrija me deportovala i zabranila mi ulazak u zemlju gdje mi žive žena i djeca!

Slučajevi u kojima se naši građani suočavaju sa zakonima o strancima u Austriji ili Njemačkoj najčešće se svode na administrativne rasprave, ali kada ta pravila udare na porodicu, situacija postaje tragična. Ovaj otac i suprug našao se u bezizlaznoj situaciji kada su mu na austrijskoj granici saopštili da je njegov boravak ilegalan i da mora momentalno napustiti teritoriju Evropske unije.

Njegova porodica ima potpuno uplaćeno osiguranje, supruga posjeduje stabilan posao i legalnu boravišnu dozvolu, a djeca pohađaju austrijske škole. Ipak, on je zbog administrativnih prekršaja završio s rješenjem o deportaciji u rukama.

Gdje je nastao problem? Surova pravila o spajanju porodice

Mnogi naši građani koji odu u dijasporu vjeruju da samim tim što im supružnik ima legalan posao i boravak u Austriji, i oni automatski imaju pravo da borave tamo dok čekaju papire. Međutim, austrijski zakon o strancima (NAG – Niederlassungs- und Aufenthaltsgesetz) izuzetno je rigorozan i ne prašta greške.

Glavni razlozi koji su ovog Bosanca doveli do deportacije i razdvajanja od porodice jesu uobičajene zamke u koje naši ljudi upadaju:

• Zloupotreba turističkog boravka (Pravilo 90/180 dana): Dok se čeka rješenje o spajanju porodice, podnosilac zahtjeva smije boraviti u EU isključivo kao turista – najviše 90 dana u periodu od 180 dana. Ovaj čovjek je prekoračio taj period, vjerujući da policija neće provjeravati dane jer mu porodica živi tu.

• Predaja zahtjeva unutar Austrije: Prema zakonu, zahtjev za prvu boravišnu dozvolu (Erstantrag) u pravilu se mora podnijeti u austrijskoj ambasadi u matičnoj zemlji (u Sarajevu), i tamo se mora čekati odobrenje. Boravak u Austriji tokom procesa obrade, bez važeće vize, smatra se ilegalnim.

• Sumnja na rad na crno: Granična ili finansijska policija često pojačano kontroliše muževe ili supruge koji borave “turistički” kod svojih partnera, pod sumnjom da neformalno rade kako bi doprinijeli kućnom budžetu prije dobijanja papira.

Kada sistem registruje kršenje zakona, austrijske vlasti ne uzimaju u obzir emotivni aspekt priče. Za njih je to kršenje imigracionog zakona koje rezultira unošenjem šifre zabrane u Šengenski informacioni sistem (SIS).

Između teorija zavjere i zakonske realnosti

Na društvenim mrežama i forumima naše dijaspore često se mogu pročitati komentari kako Austrija namjerno “trenira strogoću” na balkanskim narodima ili kako su ove deportacije rezultat hira pojedinih inspektora. Međutim, pravni stručnjaci koji se bave austrijskim zakonom o strancima ističu da su takve tvrdnje u domenu čistih političkih spekulacija.

Austrijska birokratija i policija striktno prate slovo zakona. Svaki ilegalni boravak, bez obzira na to da li vam u Beču ili Gracu žive djeca, povlači automatsku mjeru protjerivanja.

Zaključak: Cijena nepoznavanja zakona u dijaspori

„Sjedim u Bosni, gledam zidove i ne znam kad ću ponovo zagrliti svoju djecu. Uništio sam porodicu jer sam mislio ‘neće valjda mene’ i ‘kako će me istjerati kad mi je žena gore legalno’. Nemojte se igrati s njemačkim i austrijskim zakonima, jer oni nemaju milosti“, poručuje deportovani Bosanac na kraju svoje ispovijesti.

Ova bolna priča je najozbiljnije upozorenje svima koji prolaze kroz proces spajanja porodice u Evropskoj uniji. Birokratija ne prepoznaje suze – prepoznaje samo uredne vize i striktno poštovanje rokova boravka.