MILOS IZ TREBINJA: „MRZIO SAM MUSLIMANE — SVE DOK MI MAJKA NIJE ISPRIČALA PRIČU ZBOG KOJE SAM ČAK I ZAPLAKAO“
Mnogi ljudi kroz život nose nametnute stavove, često usvojene iz okoline, od prijatelja ili čak porodice. Ali ponekad jedna priča — iskrena i emotivna — može potpuno promijeniti nečije shvatanje svijeta. Takvo iskustvo nedavno je podijelio Milos, muškarac iz Trebinja, čija ispovijest o transformaciji gledanja na druge ljude dirnula je mnoge.
Milos priznaje da je, kao mladić tokom rata, imao duboko ukorijenjene predrasude prema muslimanima. „Bio sam uvjeren da su svi muslimani loši — to sam mislio iz čiste mržnje koju niko od nas nije ni pokušao objektivno objasniti“,kaže on. Za njega, kao i za mnoge u njegovoj generaciji, predrasude su bile dio društvenog nasljeđa, ukorijenjene u traumama rata i prenesenim pričama.
Međutim, sve se promijenilo kada mu je majka jednog dana ispričala jednu priču — priču koja ga je natjerala da preispita sve ono što je do tada smatrao istinom.
„Mama mi je rekla da sretnem starijeg čovjeka iz Sarajeva, koji je izgubio cijelu porodicu i sve što je imao, ali koji je unatoč tome kroz suze govorio da ljudi nisu loši jer pripadaju ovoj ili onoj vjeri. Rekao je: ‘Mi smo sve izgubili, ali nijedan musliman nije mi ukrao osmijeh kada sam plakao.’“
Te riječi su bile presudne. „Tada sam prvi put plakao ne zbog tuge — nego zbog spoznaje kako sam se grdno varao“,priča Milos. Tada je shvatio da mržnja, čak i kada je potaknuta strahom i bolom, ne mora biti opravdana — i da je mnogo toga što su mu govorili drugi ljudi bilo *uvjetovano strahom, neznanjem i nizom stereotipa koje nikad nisam sam provjerio“.
Ovaj trenutak promjene nije bio trenutna transformacija — bio je početak tuge, ali i dubljeg preispitivanja i empatije. Milos kaže da je dugo vremena razmišljao o toj priči, a potom počeo tražiti stvarne susrete i razgovore sa ljudima koje je ranije osuđivao bez ikakvog razloga.
Prvi susret koji ga je dodatno šokirao desio se kada je slučajno sreo starijeg muslimana na pijaci u Trebinju. Njih dvojica su se zapričali, i bez ikakve napetosti razgovarali o svakodnevnim temama — vremenu, hrani, porodici. Ni u jednom trenutku nije bilo ni traga onome što je Milos nosio u sebi od mržnje i predrasuda.
„On mi je rekao: ‘Ljudi su ljudi, a bogovi su različiti samo u imenima.’ To mi je otvorilo oči još više“, prisjeća se Milos.
Iz ove iskustvene putanje, Milos sada ima jasnu poruku:
👉 Predrasude rađaju mržnju — ali su rijetko rezultat ličnih iskustava.
👉 Strah od ‘drugog’ nestaje kada ga upoznaš kao čovjeka.
👉 Neprijateljstvo se najčešće temelji na neznanju.
Ovaj njegov razvoj svjetonazora danas je inspiracija drugima. Milos redovno učestvuje u lokalnim inicijativama za dijalog među zajednicama, pričajući svoju priču kako bi pomogao ljudima da se oslobode mržnje i stereotipa. „Nikada neću zaboraviti gdje sam bio — ali ne želim da ostanem tamo. Želim da budem dio nove priče — priče u kojoj se ljudi mogu držati za ruke, bez obzira na vjeru ili porijeklo.“
Njegova priča je snažan podsjetnik da istorija i iskustva drugih ljudi imaju moć da nas promijene, i da empatija, razumijevanje i dijalog mogu postati putokazi u društvu koje još uvijek nosi posljedice prošlih konflikata — ali koje može izgraditi svjetliju budućnost.
#Empatija #BezPredrasuda #Dijalog #Ljudskost #PričaIzŽivota #PromjenaStava #Balkan #Mir #Razumijevanje #Trebinje #BosnaIBih
