- U vremenu kada ljubavi često kratko traju i kada veze nestaju brže nego što su započele, postoje priče koje vraćaju vjeru u istinsku, bezvremensku povezanost. Priča Josipe Lisac i Karla Metikoša nije samo ljubavna – to je priča o neraskidivoj vezi između dvoje umjetnika, čija je bliskost nadilazila granice svakodnevice i pretočila se u muziku.
Kada su se krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća sreli Josipa Lisac i Karlo Metikoš, sudarile su se dvije izuzetne energije, dvije jake ličnosti koje su savršeno razumjele svijet muzike i emocija. Karlo, već tada iskusni muzičar s međunarodnom karijerom pod umjetničkim imenom Met Kolins, i Josipa, mlada pjevačica neobičnog glasa i stila, spojili su se u zajedničkoj potrebi da stvaraju – i vole.
- Već nakon prvog susreta, između njih dvoje stvorila se neraskidiva veza. Karlo je odmah prepoznao Josipin ogroman potencijal i odlučio da joj bude ne samo partner, već i muzički mentor, saradnik i oslonac. U njemu je pronašla sigurnost, kreativnu slobodu i bezuslovnu podršku, dok je on u njoj pronašao inspiraciju i osobu kroz koju je mogao izraziti sve ono što je osjećao.
Godine 1973. objavili su album „Dnevnik jedne ljubavi“ – ne samo muzičko remek-djelo, već i emotivni dnevnik jedne autentične veze. Svaka pjesma sa tog albuma bila je dio njihove intime, iskreno ispričana priča pretočena u melodije koje su dirnule hiljade slušalaca. Posebno se izdvojila balada „O jednoj mladosti“, pjesma koja je postala himna generacija i ogledalo onoga što ljubav može biti kada se ne boji da bude ranjiva i stvarna.
Kroz decenije zajedničkog rada, Josipa i Karlo ostali su dosljedni sebi. Bježali su od komercijalnih formula, stvarali su ono što su osjećali i njegovali su umjetnost kao sredstvo izražavanja, a ne samo karijeru. Josipin vizuelni identitet – ekstravagantne frizure, odjeća, nastupi – bio je jednako važan kao i njen glas, a sve to je Karlo pratio, razumio i podržavao. Bili su tim u najdubljem smislu riječi.
Njihova veza bila je lišena velikih svađa, dramatike i prekida. Temeljena na međusobnom poštovanju, povjerenju i razumijevanju, njihova ljubav nije zahtijevala potvrde spolja – bila je čista i stabilna. Josipa je jednom izjavila da među njima nikada nije bilo teških riječi, jer su uvijek nalazili način da pričaju i rješavaju nesuglasice prije nego što bi prerasle u problem.
No, sudbina je bila nemilosrdna. U decembru 1991. godine, Karlo je preminuo iznenada, u 51. godini života. Za Josipu, to nije bio samo kraj ljubavi – to je bio gubitak dijela nje same. Ipak, nije dozvolila da njegova smrt znači i kraj njihove priče. Nastavila je da pjeva, da stvara, da nosi Karla u svakoj pjesmi, svakom nastupu, svakom dahu.
Nikada nije tražila novu ljubav. „Karlo je zauzeo cijelo moje srce“, govorila je. I do danas, bez obzira na godine koje su prošle, on je prisutan – ne kao sjena, već kao snaga. Svaki koncert koji Josipa održi i dalje je posvećen njemu, svaki aplauz je podsjetnik na ono što su zajedno stvorili.
- Josipa Lisac je mnogo više od pjevačice – ona je umjetnica, ikona, žena koja je promijenila muzičku scenu regije i koja je, zajedno s Karlom, pokazala da ljubav može biti vječna ako se temelji na istini, strasti i međusobnom razumijevanju.
