- Iza glamura i velikih pozornica, Ana Bekuta nosi priču punu bola, srama i borbe koju malo ko zna u cijelosti. Danas je poznata kao jedna od najomiljenijih pjevačica na folk sceni, ali iza njenog osmijeha krije se rana iz mladosti – rana koju ni godine ni uspjesi nisu uspjele zaliječiti.
Ana Bekuta je svog sina Igora Polića rodila sa samo 17 godina, još kao gimnazijalka, i to u vanbračnoj vezi. U tom vremenu i sredini, takav čin bio je ravno skandalu, a pritisak društva bio je ogroman. Okolina nije imala milosti – ni prema Ani, ni prema njenim roditeljima.
“Selo ih je ogovaralo, i to me je posebno boljelo, jer nisu bili krivi ni za šta,” prisjetila se Ana u ispovijesti za „Kurir“. Biti mlada, neudata majka u konzervativnoj sredini značilo je nositi žig sramote. A ta sramota se, kao što kaže, slomila najviše na njenoj duši.
Srce majke nije imalo izbora
„Poslije strašnih unutrašnjih lomova, smjestili smo Igora u dom,“ ispričala je Ana. „Veliki komad mog srca tada je otkinut i ta rana nikad neće zacjeliti.“ Bila je to odluka donesena pod pritiskom, strahom i nedostatkom izbora, odluka koju nijedna majka ne donosi lako.
Društvo ju je dodatno osuđivalo, ne zato što je rodila dijete, već zato što ga nije „uklonila“. Ana priznaje: „Smatrali su me glupačom zato što ‘to’ nisam na vrijeme ubila. Ili sakrila i ostavila u nekoj udaljenoj bolnici.”
Iako fizički odvojena od sina, ona nikada nije prestala biti majka. Svake subote putovala je u dom da vidi Igora. „Svakog vikenda sam išla da ga zagrlim. Smiješio mi se iz kreveca, prepoznavao me bez greške,” opisala je sjećanja koja i danas izazivaju suze.
Miris djeteta koji liječi i razdire
Ana je govorila o tome kako je živjela od subote do subote. „Do sljedeće subote u životu su me držali njegov puderasti miris u nozdrvama i otisak njegovih majušnih usana na vratu.“ Taj emocionalni teret bio je pretežak. Nekoliko mjeseci trajala je njena unutrašnja agonija, dok se nije odlučila na ono što je srce diktiralo.
„Glas srca i razuma tu ptičicu vratio je u moje krilo.” Igor je tada konačno došao kući – svojoj majci. I tu je ostao.
Rođenje sina je bilo prekretnica
Iako se činilo da je sve krenulo protiv nje, rođenje Igora bilo je prekretnica u Aninom životu. Ona je tada odlučila da krene putem muzike – ne zbog ambicije, već iz unutrašnje potrebe da osigura bolji život za sebe i svoje dijete.
„Rođenje Igora ubrzalo je moju odluku da se bavim muzikom,“ istakla je. Iako je tada bila mlada i neiskusna, imala je volju da se bori, da zaradi, da uspije – ne zbog slave, već zbog ljubavi.
Danas – odnos pun poštovanja i ljubavi
Danas, decenijama kasnije, Ana i njen sin Igor imaju izuzetno blizak odnos. On redovno dolazi na njene koncerte i podržava je u svakom koraku karijere. „On je moj oslonac, moj vjetar u leđa,“ rekla je Ana u jednoj emisiji.Oni koji ih poznaju kažu da jako liče – ne samo fizički, već i karakterno. Igor je povučen, miran, ali čvrst – baš kao što je Ana morala biti kroz cijeli život.
Ova priča je podsjetnik da slava ne briše rane iz prošlosti, ali može donijeti snagu da se s njima živi. Ana Bekuta nije samo pjevačica s jakim glasom – ona je i majka koja je pala, ustala i izgradila život iz pepela.
Rana iz mladosti nikada nije nestala, ali je postala dio nje, onaj koji joj daje dubinu, snagu i autentičnost. I zato danas, kad izađe na scenu i zapjeva, iza tog osmijeha stoji žena koja zna kako je to izgubiti – i ponovo pronaći ono najdragocjenije.
